Udruženje osiguratelja pri Hrvatskoj gospodarskoj komori priprema registar zastupnika u prodaji osiguranja s kojima su pojedini osiguratelji imali problema. Riječ je o svojevrsnoj crnoj listi onih koji su svojim ponašanjem u prodaji osiguranja oštetili osiguranika ili osiguratelja. Time se želi u toj branši uvesti red. To je jedan od zaključaka prihvaćenih kao obveza na Danima osiguranja, na kojima se raspravljalo i o problemima s prodajnom mrežom. U vrijeme kad jača konkurencija među osigurateljima (jer na relativno malom tržištu imamo 25 društava za osiguranje) i kad šuma informacija koje se mogu pronaći i na internetu više zbunjuje nego upućuje potencijalne osiguranike koji proizvod najbolje odgovara njihovim potrebama, upravo je kvalitetna, dobro educirana i etična prodajna mreža ona koja osiguratelju može priskrbiti zadovoljnog, a time i lojalnog klijenta, zaključeno je na Danima.
Za Svijet osiguranja Snježana Bertoncelj, predsjednica Udruženja osiguratelja pri HGK, o zahtjevu za suradnjom osiguratelja na razmjeni informacija o nesavjesnim internim zastupnicima, koji nekvalitetnom prodajom nanose štetu cijeloj osigurateljnoj branši, rekla je:
"Riječ je uglavnom o takozvanim „šetačima“, zastupnicima prodaje koji idu od društva do društva, naprave štetu jednom, pa drugom, pa trećem, a najveću štetu pritom čine osiguranju u cjelini. Upravo zbog takvih „štetočina“ javnost nas katkad pogrešno doživljava. Mislim da je rješenje u tome da se na jednom mjestu, možda u sklopu informacijskog sustava Hrvatskog ureda za osiguranje, uvede evidencija šetača. Možemo to nazvati i crnom listom, u koju bi svi osiguratelji imali uvid prilikom zapošljavanja novih zastupnika".
U praksi se, piše Marijana Matković u Vjesniku, nerijetko događa da zastupnik postane zainteresiran za vlastitu dobit i razmišlja samo o tome. S dijelom zastupnika za koje se utvrdi da su svojim postupcima pokušali prevariti osiguratelja ili osiguranika, raskida se ugovor o suradnji, no isti taj zastupnik može se pojaviti kao posrednik drugog osiguratelja, koji nema informacija da ta osoba problematično posluje. Problem ne mora biti samo u pokušaju prijevare, nego i u jednostavnom pokušaju da kod promjene osiguratelja kojega zastupa zastupnik "povuče" i sve svoje klijente, što se u nekim slučajevima ponovi dva-tri puta. Tako su sami osiguratelji na Danima osiguranja upozorili kako je u praksi relativno čest slučaj da osiguratelj koji je ugovorio jednu policu životnog osiguranja s klijentom kojega je uvjerio da je ona za njega najbolje rješenje, nakon što prijeđe drugom osiguratelju, tom istom klijentu ponudi da prebaci osiguranje, uz objašnjenje kako "polica koju već ima i nije baš najbolja te da novi osiguratelj ima puno bolju ponudu". Time, zapravo, za istog klijenta "diže" dvije provizije od osiguranja, što je minus za osiguratelja, ali i za samog osiguranika, jer se trošak prodajne mreže ionako prelijeva na premiju. Sam osiguranik, s druge strane, nije dovoljno educiran da bi to prepoznao, niti zna kome se može obratiti za dodatna objašnjenja, jer je "njegov" zastupnik najčešće jedina veza s osigurateljem i općenito jedina osoba od koje dobiva informaciju o osiguranju.
.jpg){kind=logo}
.jpg)
