Uobičajena je svjetska praksa da mirovinski fondovi aktivno ulažu sredstva u nekretnine kao jednom od važnih elemenata alokacije imovine, to jest raspodjele sredstava među različitim vrstama imovine. Prije kreditne krize smatralo se da nekretnine mogu osigurati stabilan tijek novca i biti zaštita od inflacije. No, sadašnja praksa, prije svega visoka volatilnost i veliki pomaci u vrijednostima imovine, dovode u sumnju mnoge dosadašnje aksiome ulaganja i upravljanja imovinom.
Može se reći da su u prošlosti, mala volatilnost i slabašne aktivnosti u ovome sektoru uspavale ulagače i dale im lažni osjećaj sigurnosti glede ulaganja u nekretnine.
Imovina koja generira stalni prihod
Unatoč svim nepovoljnim reperkusijama sadašnje financijske krize, mirovinski fondovi i osiguratelji i dalje su u potrazi za imovinom koja generira stalni prihod i povrat uz niski rizik, ali više nisu sigurni što je to nekretnina danas.
Postoji opće rašireno vjerovanje da nekretnina djeluje kao zaštita od inflacije, budući da se očekuje da će se vrijednost nekretnine kretati i usklađivati s inflacijom. Gledajući dugoročno, to bi moglo biti točno, no primjeri iz prakse pokazuju da kratkoročno na djelu mogu biti distorzije koje uvjetuju polagano prilagođavanje novčanih prihoda.
Neki mirovinski fondovi koji mogu izravno posjedovati nekretnine ušli su u aranžmane kupovine i leasinga.
Primjerice, tako je potkraj 2009. konzorcij nekoliko švedskih mirovinskih fondova kupio zatvor i unajmio ga švedskom zatvorskom i socijalnom sustavu na temelju 25-godišnjeg ugovora.
Nekretnine otporne na recesijsku volatilnost
Mirovinski fondovi i osiguravajuća društva trajno nastoje pronaći pravu strategiju ulaganja koja bi bila uvjetovana obvezama. Neki smatraju da bi se odgovor mogao naći u nekretninama otpornim na recesijsku volatilnost. To bi mogla biti strategija prodaje na leasing stambenih nekretnina, poput domova za zbrinjavanje starijih i nemoćnih osoba koji imaju dugoročne ugovore s gotovo 100-postotnom popunjenošću kapaciteta. Za takve objekte i poslove postoje liste čekanja, a imajući u vidu dugoročni populacijski trend starenja stanovništva takva će situacija biti vjerojatno i u budućnosti. U potrazi za stabilnim novčanim prihodima, mirovinski fondovi i osiguratelji će u budućnosti biti spremni platiti visoku cijenu. (Nikola Mašić)
.jpg){kind=logo}
.jpg)
