[Željka Gracin]
Prvu ponudu za posao u osiguranju odmah sam odbila. Bez obzira na to što se moj dobar prijatelj vraški trudio objasniti mi da je to idealan posao za mene, što me je gotovo dva desetljeća rada u velikoj tvrtki toliko uljuljalo, što sam znala da je osiguranje posao budućnosti i, naravno, bez obzira na to što sam znala da ja to mogu, ali eto, nije mi se dalo. Uzaludna su bila njegova nastojanja, čvrsto sam se držala svog: "Ne dolazi u obzir". Meni je (ili sam se dobro zavaravala time) odgovarala lagoda kojom sam živjela, bez pretjerana stresa. Ali, kažu mudraci: "Ako želiš uspjeti, moraš izići iz zone ugode, moraš riskirati".
"Ne" i "nikad" za mene su bile jedine opcije. Čak sam, kako bih njemu udovoljila, polazila seminar, koji nisam pratila sa zanimanjem i bila sam sretna što sam još jednom bila u pravu i dosljedna. Tako je neslavno završio prvi pokušaj mog angažmana u osiguranju.
Samo tri godine poslije, u posve drukčijim okolnostima, dobila sam gotovo istu ponudu. No, ovaj put sve je bilo drukčije. Moje "nikad" otopilo se kao maslac, i odlučim vidjeti što to netko može znati više od mene pametnice, tada već s dvadesetogodišnjim stažom, marketinškim priznanjima. Vjerovala sam kako ne postoji netko tko bi me mogao naučiti prodaji više od onoga što znam.
Kako sam se prevarila
Zbilja je važno znati kako. Gotovo istu priču netko je ispričao na potpuno drukčiji način, gorio je u priči, živio je posao, jednostavno je sve zvučalo neodoljivo. Naša moć prenošenja informacija itekako je važna. Naše oduševljenje poslom koji radimo otvara i naizgled nemoguća vrata. A moja su izgledala baš tako.
Preda mnom je bila odluka života, napustiti "siguran" posao i upustiti se u nešto sasvim novo, nepoznato i teško. Sjećam se kako su prijatelji reagirali. Podršku sam dobila samo od jedne osobe. Što se prelomilo, što se dogodilo, koja rečenica je presudila, ne pitajte me. U trenu sam odlučila. Napustila sam tvrtku u kojoj sam provela 20 godina i započela sada već petnaestogodišnju karijeru u osiguranju.
Oh da, bilo je teških dana i danas ih ima. No, ono moje "nikad" danas se puno lakše mijenja. Prije puno godina zamišljala sam sebe kao poslovnu ženu koja ranim jutrom parkira automobil na aerodromu, potom zrakoplovom odlazi na poslovni sastanak, vraća se istog dana...
To sam viđala samo u filmovima. Moje "nikad" i "nemoguće" ostvarilo se daleko prije nego sam očekivala. Nisam zapravo bila svjesna koliko se toga mijenja u životu samo zato što sam jednu riječ zamijenila drugom.
Inspiracija na 11.500 metara
Nizali su se uspjesi, klijenti su bili više nego zadovoljni, ja sam "odrastala" u posve drukčiju poslovnu ženu. Deset godina poslije, gledajući film u kojem jedan srcolomac u zrakoplovu piše tekst za tvrtku, jer nije stigao to odraditi na vrijeme, pomislila sam: "Ovo nikad ne bih radila". Ups, još jedan "nikad" na mojoj listi.
Ovaj tekst upravo nastaje na visini od 11.500 metara, u zrakoplovu koji juri brzinom od 840 km/h i pri temperaturi od minus 60! (Upravo nam je to priopćio naš kapetan zrakoplova na letu za Stockholm.)
Vjerujem da možete zamisliti kako se smijuljim sama sebi razmišljajući o tome kako zapravo sami sebi postavljamo granice, sami sebe sputavamo i uvjeravamo kako nešto ne možemo.
Nevjerojatno je kako smo dobri u tome! Danas sam sigurna da i obrnuto funkcionira. Uvjerite sebe da možete, da nema onog što ne biste mogli. Ljudski potencijal je golem i, nažalost, neiskorišten.
Nemojte činiti pogrešku koju sam nesvjesno činila godinama. "Nikad ne reci nikad" neka bude smisao, a ne samo rečenica iz filma Jamesa Bonda. Iznenadit ćete sami sebe, pogotovo kad se stvari počnu odvijati puno brže od onog što biste željeli. Obitelj, zdravlje, posao... sve što nas okružuje u životu su odluke. I morate ih donositi, htjeli ili ne. Ako vam se čini da i nisu bile baš najbolje, stignete ih mijenjati, ali ako ih nikad ne donesete, bit ćete uskraćeni za fantastičnu spoznaju koliko ste mogli, a niste.
Ne dopustite da "voda nosi" i da vam donese ono što ne želite. Plivajte umjesto da plutate. Uskoro slijećemo. Osmijeh još ne silazi s mog lica. Pobijedila sam još jedan "ne". I da, ne razmišljajući kako se moj posao tako ležerno uklopio u ovu priču, bez imalo stresa i napetosti. Nova je godina, neka jedna od odluka koje ćete donijeti bude ona u kojoj ćete i vi riječi "ne", "nikad" i "nemoguće" pretvoriti u onu koja će vam izmamiti i više od jednog osmijeha. Vjerujte da zaslužujete najbolje i ono će jednostavno doći. Jer, mi i jesmo proizvod vlastitih misli. Jedna od mudroslovica koje obožavam neka bude novogodišnja želja upućena vama: "Danas sam ondje gdje su me moje misli dovele i sutra ću biti upravo tamo gdje me moje misli odvedu!".
Članak je preuzet iz tiskanog izdanja Svijeta osiguranja