Časopis za pravo, ekonomiku i praksu osiguranja i reosiguranja

Između sve brojnijih pritužbi za današnji razgovor s gospodinom Luiem izabrali smo one koje se odnose na jednu od odredaba uvjeta za kasko osiguranje motornih vozila koju ima većina domaćih osiguratelja, a za koju osiguranici, na žalost, doznaju uglavnom onda kad je već kasno.
O čemu je riječ? U općim uvjetima za kasko osiguranje motornih vozila kod većine domaćih osiguratelja sitnim slovima, kako to obično biva, ispisana je i odredba po kojoj vozač gubi pravo na naknadu štete „ako se nakon prometne nezgode izbjegne ili odbije podvrgnuti ispitivanju svoje alkoholiziranosti“.

Neprecizna formulacija
Sasvim je razumljivo, kaže Lui, da vozač gubi pravo na kasko osiguranje ako odbije zahtjev policije za alkotestom. Jedini razlog za takvo odbijanje je alkoholiziranost i tu je situacija čista. Međutim, sasvim je druga situacija s drugom formulacijom u istoj odredbi, a to je da vozač gubi pravo na naknadu štete „ako se izbjegne podvrgnuti ispitivanju alkoholiziranosti“. Jer, upravo u toj riječi „izbjegne“ krije se zamka za osiguranika. Riječ je, smatra Lui, o neodređenoj, odnosno nepreciznoj formulaciji kojom veći dio osiguravajućih društava nastoji izbjeći plaćanje štete čak i u slučaju kad su te štete bagatelne, odnosno izrazito male.
U praksi to izgleda ovako: ako vozač koji ima kasko osiguranje prijavi štetu na svom vozilu zbog prometne nezgode, osiguratelj će ga najprije pitati je li pozvao policiju na očevid i je li se podvrgnuo alkotestu. Tu ništa ne pomaže što vozač tvrdi da je zvao policiju, da mu je policija odgovorila kako ne može pokriti sve male prometne nezgode i kako mu je dovoljno da, kao što je to slučaj u svim europskim zemljama, ispuni europsko izvješće o nezgodi. Na žalost, ispada da je ­većina domaćih osiguratelja još uvijek daleko od te Europe.
Za njih, kaže Lui, takvo obrazloženje ne vrijedi čak ni onda kad oštećeni osiguranik, a takvih je slučajeva bilo, može dokazati da je zvao policiju na uviđaj, a da ona nije došla. Ne pomaže čak ni to što po članku 176. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ne postoji zakonska obveza sudionika prometne nezgode u kojoj je nastala samo materijalna šteta na vozilu da obavijeste prometnu policiju.
Uz to što je takvo ponašanje dijela osiguratelja protivno Kodeksu osigurateljne etike, Ante Lui smatra da je sporna odredba o automobilskom kasku suprotna odredbama iz Zakona o obveznim odnosima i Zakon o zaštiti potrošača. Nisam, kaže Lui, siguran da bi se ta, ali i neke druge odredbe iz općih uvjeta o automobilskom kasku, kod većine domaćih osiguratelja mogle održati na sudu i da ih sud ne bi proglasio ništavnim.

Da je Ante Lui najvjerojatnije u pravu, našli smo potvrdu u već izrečenim sudskim presudama gdje je, bez obzira na uvjete iz ugovora o osiguranju, sud stao na stranu osiguranika. Takvi konkretni slučajevi i presude zabilježeni su u još jednoj problematičnoj odredbi općih uvjeta automobilskog kaska prema kojoj osiguranik gubi prava iz osiguranja ako nakon prijavljene krađe vozila nije u mogućnosti osiguratelju predočiti originalne ključeve, vlasnički list i prometnu dozvolu ukradenog vozila. Sud je u povodu jedne žalbe na takvu odredbu donio odluku, koja bi moga biti presedan i za „izbjegnuti alkotest“, o ništavnosti takve odredbe jer su po članku 143. stavak. 2. Zakona o obveznim odnosima „Ništavne odredbe općih uvjeta koje su protivne samoj svrsi sklopljenog ugovora. Sud može odbiti primjenu pojedinih odredbi općih uvjeta koje lišavaju drugu stranu prava da stavi prigovore, ili onih na temelju kojih ona gubi prava iz ugovora ili gubi rokove, ili koje su inače nepravične ili pretjerano stroge prema njoj“.

Što mogu osiguranici
Sve su to razlozi zbog kojih je pravobranitelj osiguranja još krajem svibnja uputio okružnicu svim društvima za osiguranje u kojoj ih poziva da preispitaju svoje uvjete osiguranja i dosadašnju praksu. Odgovori na okružnicu još se čekaju.
U međuvremenu, osiguranici imaju nekoliko rješenja. Ako još nemaju kasko osiguranje, da potraže osiguratelja koji u svojim uvjetima nema „izbjegnuti alkotest“ (na sreću ima i takvih). Ako već imaju kasko s „ugrađenim alkotestom“, onda im je jedno od rješenja da nakon prometne nezgode, pod uvjetom da nisu pijani, sjednu na cestu kraj slupanog ljubimca i ne miču se makar i tri dana dok ne dođe prometna policija. Hoće li zbog tog ometanja prometa platiti kaznu, ne znamo, ali znamo da će im osiguratelj platiti štetu. I, napokon, ako policija ne dođe ni nakon tri dana, ostaje im sudski spor s osigurateljem. Možda ni to nije loše rješenje jer su kamate što ih osiguratelji plaćaju na nepravodobno isplaćene štete mnogo veće nego one bankarske.
Dakako, ostaje vam i mogućnost da se žalite pravobranitelju osiguranja čije odluke i preporuke društva za osiguranje uglavnom poštuju.
I za kraj, nakon još jednog uvijek zanimljivog susreta s Ante Luiem, možda da podsjetimo osiguratelje kako su svi oni potpisnici Kodeksa poslovne osigurateljne i reosigurateljne etike, što podrazumijeva i poštivanje dobrih poslovnih običaja kao i temeljnih standarda osigurateljne struke. Dakle, upravo onoga što u našem današnjem primjeru nedostaje.