«
Povratak na sadržaj
Broj 7 | Godina 2010
Dobrovoljna zdravstvena osiguranja
Alarm zbog ulaska HZZO-a
Ako HZZO uđe u poslove dodatnog zdravstvenog osiguranja, a da pritom za njega ne vrijede iste zakonske odredbe o uvjetima poslovanja kao za komercijalne osiguratelje i ako ne mora polagati račune Hanfi, onda to komercijalne zdravstvene osiguratelje dovodi u potpuno neravnopravan položaj na tržištu
Zvonko Gajski
Na domaćoj osigurateljnoj sceni, posebno u segmentu dobrovoljnih zdravstvenih osiguranja, postaje sve užarenije, i to ne samo zbog ovih srpanjskih paklenih vrućina. Nakon šoka zbog ukidanja poreznih olakšica na premije dobrovoljnih zdravstvenih osiguranja, uslijedio je novi udarac zakonodavca. Već usvojenim izmjenama zdravstvenih zakona Hrvatskom zavodu za zdravstvena osiguranja (HZZO) odobreno je da se uz dopunsko može baviti i dodatnim zdravstvenim osiguranjem. Dakle, poslom kojim su se do sada bavili samo komercijalni zdravstveni osiguratelji. Iako još nigdje nije rečeno pod kojim bi se uvjetima HZZO mogao baviti tim poslom, komercijalni osiguratelji strahuju, što potvrđuju i njihove izjave, da to neće biti isti uvjeti koji vrijede za njih i da će time na tržištu dobiti nelojalnu konkurenciju na koju će teško naći pravi odgovor.
Koliko su ta strahovanja komercijalnih zdravstvenih osiguratelja opravdana? U odgovoru na to pitanje najprije treba reći da se ta odluka zakonodavca o ulasku HZZO-a, dakle jedne državne institucije kojoj je povjerena briga o javnom zdravstvu, protivi svakoj logici. I dok se ulazak HZZO-a u poslove dopunskog osiguranja, bez obzira na to što je riječ o komercijali, mogao koliko-toliko pravdati socijalnim razlozima, ulazak HZZO-a u dodatno zdravstveno osiguranje, koje onima koji to mogu platiti osigurava viši zdravstveni standard, nameće brojna pitanja na koja zasad nema odgovora.
Prvo od njih odnosi se na uvjete pod kojima će se HZZO baviti prodajom dodatnoga zdravstvenog osiguranja, ako i kad do toga uistinu dođe. Jer, svaki komercijalni osiguratelj koji se danas bavi poslovima dobrovoljnoga zdravstvenog osiguranja mora ispunjavati vrlo stroge zakonske uvjete u pogledu početnog kapitala, formiranja pričuva, izračuna premija, upravljanja ulaganjima i rizicima, a ispunjavanje tih uvjeta kontrolira Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga (Hanfa).
Sukob interesa
Dakako, za osiguratelje je to ujedno i značajan trošak. Ako sad HZZO uđe u poslove dodatnoga zdravstvenog osiguranja, a da pritom za njega ne vrijede iste zakonske odredbe o uvjetima poslovanja i ako ne mora polagati račune Hanfi, onda to komercijalne zdravstvene osiguratelje dovodi u potpuno neravnopravan položaj na tržištu. Zašto? Zato, jer se time HZZO-u omogućuje monopolistički položaj na tržištu, dakle ono što je i Ustavom zabranjeno, koji mu omogućuje da zbog manjih troškova damping cijenama i povoljnijim uvjetima osiguranja može na koljena baciti svaku komercijalnu osigurateljnu ponudu.
Čak i ako bi za HZZO vrijedile iste zakonske odredbe o uvjetima poslovanja kao i za komercijalne zdravstvene osiguratelje, pitanja ne prestaju. Prvo od njih je dolazi li ulaskom u prodaju dodatnih zdravstvenih osiguranja HZZO u sukob interesa kao osiguratelj za obvezna osiguranja i za komercijalna dodatna osiguranja. Naime, svi osiguratelji koji pružaju usluge dodatnoga zdravstvenog osiguranja, odnosno zdravstvenog nadstandarda, čak i ako imaju vlastite poliklinike, povezani su ugovorima s mrežom drugih, pa i javnih zdravstvenih ustanova čije usluge koriste u određenim specijalističkim slučajevima ili, na primjer, prilikom osiguranja višeg standarda boravka u bolnici za svoje klijente. Što će se dogoditi kad se u istoj bolnici ili nekoj drugoj javnoj zdravstvenoj ustanovi kao mogući ugovorni partner istodobno pojave HZZO i komercijalni zdravstveni osiguratelj? Hoće li se ta javna zdravstvena ustanova uopće usuditi mimo HZZO-a, o čijem financiranju ovisi, raditi za nekoga komercijalnog osiguratelja, čak i da joj to kapaciteti omogućuju? Hoće li liječnik kojeg plaća HZZO uzeti "komercijalnog pacijenta" tog istog HZZO-a ili klijenta komercijalnoga zdravstvenog osiguratelja? Odgovore na ta pitanja suvišno je davati.
Što ostaje od pravednosti?
I napokon, neizbježno se nameće pitanje nije li zakonodavac dozvolom HZZO-u da se bavi poslovima dodatnoga zdravstvenog osiguranja doveo u pitanje ustavna načela pravednosti i ravnopravnosti u ostvarivanju zdravstvene zaštite kroz javno zdravstvo. Jer, HZZO je taj kojem je država povjerila da se brine o javnom zdravstvu, a to implicira i brigu o poštivanju načela jednakog prava svih građana na zdravstvene usluge u tom javnom zdravstvu.
Kako će sad netko tko trguje listama čekanja, prioritetima u operacijskim zahvatima i drugim zdravstvenim uslugama brinuti o ravnopravnost svih pacijenata? Posebno u uvjetima kad u javnom zdravstvu caruju liste čekanja za pojedine preglede, kad u bolnicama nema slobodnih kreveta za sve one koji bi ih trebali.
Zanimljivo je i pitanje ako bi se HZZO bavio dodatnim zdravstvenim osiguranjem pod istim uvjetima kao i komercijalni zdravstveni osiguratelji, zašto država koja već ima jednoga komercijalnoga zdravstvenog osiguratelja u svom vlasništvu, Croatia zdravstveno osiguranje, sad inzistira na još jednom. Rekli bismo "sapienti sat", ili pametnome dosta, jer se upravo iz tog pitanja može iščitati ono što većina ljudi iz osigurateljne branše tvrdi, a to je da za HZZO sigurno neće vrijediti isti uvjeti poslovanja kao za druge osiguratelje.
Dakako, bilo bi zanimljivo čuti i što na sva ta pitanja kažu u Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje. Nije da nismo pokušali, ali smo i odbijeni čak u dva navrata. Prvi put s obrazloženjem da izmjene zdravstvenih zakona još nisu usvojene, a nakon usvojenih izmjena dobili smo košaricu zbog – godišnjih odmora. Ovo izbjegavanje razgovora s novinarom, ako je o izbjegavanju riječ, nekako se čini sasvim razumljivim. Jer, bit će teško, vrlo teško, pronaći koliko-toliko smislene odgovore na sva ta pitanja koja smo postavili. Sumnjamo da će godišnji odmori bilo što promijeniti.
Na domaćoj osigurateljnoj sceni, posebno u segmentu dobrovoljnih zdravstvenih osiguranja, postaje sve užarenije, i to ne samo zbog ovih srpanjskih paklenih vrućina. Nakon šoka zbog ukidanja poreznih olakšica na premije dobrovoljnih zdravstvenih osiguranja, uslijedio je novi udarac zakonodavca. Već usvojenim izmjenama zdravstvenih zakona Hrvatskom zavodu za zdravstvena osiguranja (HZZO) odobreno je da se uz dopunsko može baviti i dodatnim zdravstvenim osiguranjem. Dakle, poslom kojim su se do sada bavili samo komercijalni zdravstveni osiguratelji. Iako još nigdje nije rečeno pod kojim bi se uvjetima HZZO mogao baviti tim poslom, komercijalni osiguratelji strahuju, što potvrđuju i njihove izjave, da to neće biti isti uvjeti koji vrijede za njih i da će time na tržištu dobiti nelojalnu konkurenciju na koju će teško naći pravi odgovor.
Kako će se HZZO brinuti o Ustavom zajamčenoj ravnopravnosti svih pacijenata u javnom zdravstvu ako istodobno trguje listama čekanja, prioritetima u operacijskim zahvatima i drugim zdravstvenim uslugama
Koliko su ta strahovanja komercijalnih zdravstvenih osiguratelja opravdana? U odgovoru na to pitanje najprije treba reći da se ta odluka zakonodavca o ulasku HZZO-a, dakle jedne državne institucije kojoj je povjerena briga o javnom zdravstvu, protivi svakoj logici. I dok se ulazak HZZO-a u poslove dopunskog osiguranja, bez obzira na to što je riječ o komercijali, mogao koliko-toliko pravdati socijalnim razlozima, ulazak HZZO-a u dodatno zdravstveno osiguranje, koje onima koji to mogu platiti osigurava viši zdravstveni standard, nameće brojna pitanja na koja zasad nema odgovora.
Prvo od njih odnosi se na uvjete pod kojima će se HZZO baviti prodajom dodatnoga zdravstvenog osiguranja, ako i kad do toga uistinu dođe. Jer, svaki komercijalni osiguratelj koji se danas bavi poslovima dobrovoljnoga zdravstvenog osiguranja mora ispunjavati vrlo stroge zakonske uvjete u pogledu početnog kapitala, formiranja pričuva, izračuna premija, upravljanja ulaganjima i rizicima, a ispunjavanje tih uvjeta kontrolira Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga (Hanfa).
Sukob interesa
Dakako, za osiguratelje je to ujedno i značajan trošak. Ako sad HZZO uđe u poslove dodatnoga zdravstvenog osiguranja, a da pritom za njega ne vrijede iste zakonske odredbe o uvjetima poslovanja i ako ne mora polagati račune Hanfi, onda to komercijalne zdravstvene osiguratelje dovodi u potpuno neravnopravan položaj na tržištu. Zašto? Zato, jer se time HZZO-u omogućuje monopolistički položaj na tržištu, dakle ono što je i Ustavom zabranjeno, koji mu omogućuje da zbog manjih troškova damping cijenama i povoljnijim uvjetima osiguranja može na koljena baciti svaku komercijalnu osigurateljnu ponudu.
Čak i ako bi za HZZO vrijedile iste zakonske odredbe o uvjetima poslovanja kao i za komercijalne zdravstvene osiguratelje, pitanja ne prestaju. Prvo od njih je dolazi li ulaskom u prodaju dodatnih zdravstvenih osiguranja HZZO u sukob interesa kao osiguratelj za obvezna osiguranja i za komercijalna dodatna osiguranja. Naime, svi osiguratelji koji pružaju usluge dodatnoga zdravstvenog osiguranja, odnosno zdravstvenog nadstandarda, čak i ako imaju vlastite poliklinike, povezani su ugovorima s mrežom drugih, pa i javnih zdravstvenih ustanova čije usluge koriste u određenim specijalističkim slučajevima ili, na primjer, prilikom osiguranja višeg standarda boravka u bolnici za svoje klijente. Što će se dogoditi kad se u istoj bolnici ili nekoj drugoj javnoj zdravstvenoj ustanovi kao mogući ugovorni partner istodobno pojave HZZO i komercijalni zdravstveni osiguratelj? Hoće li se ta javna zdravstvena ustanova uopće usuditi mimo HZZO-a, o čijem financiranju ovisi, raditi za nekoga komercijalnog osiguratelja, čak i da joj to kapaciteti omogućuju? Hoće li liječnik kojeg plaća HZZO uzeti "komercijalnog pacijenta" tog istog HZZO-a ili klijenta komercijalnoga zdravstvenog osiguratelja? Odgovore na ta pitanja suvišno je davati.
Što ostaje od pravednosti?
I napokon, neizbježno se nameće pitanje nije li zakonodavac dozvolom HZZO-u da se bavi poslovima dodatnoga zdravstvenog osiguranja doveo u pitanje ustavna načela pravednosti i ravnopravnosti u ostvarivanju zdravstvene zaštite kroz javno zdravstvo. Jer, HZZO je taj kojem je država povjerila da se brine o javnom zdravstvu, a to implicira i brigu o poštivanju načela jednakog prava svih građana na zdravstvene usluge u tom javnom zdravstvu.
Kako će sad netko tko trguje listama čekanja, prioritetima u operacijskim zahvatima i drugim zdravstvenim uslugama brinuti o ravnopravnost svih pacijenata? Posebno u uvjetima kad u javnom zdravstvu caruju liste čekanja za pojedine preglede, kad u bolnicama nema slobodnih kreveta za sve one koji bi ih trebali.
Zanimljivo je i pitanje ako bi se HZZO bavio dodatnim zdravstvenim osiguranjem pod istim uvjetima kao i komercijalni zdravstveni osiguratelji, zašto država koja već ima jednoga komercijalnoga zdravstvenog osiguratelja u svom vlasništvu, Croatia zdravstveno osiguranje, sad inzistira na još jednom. Rekli bismo "sapienti sat", ili pametnome dosta, jer se upravo iz tog pitanja može iščitati ono što većina ljudi iz osigurateljne branše tvrdi, a to je da za HZZO sigurno neće vrijediti isti uvjeti poslovanja kao za druge osiguratelje.
Dakako, bilo bi zanimljivo čuti i što na sva ta pitanja kažu u Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje. Nije da nismo pokušali, ali smo i odbijeni čak u dva navrata. Prvi put s obrazloženjem da izmjene zdravstvenih zakona još nisu usvojene, a nakon usvojenih izmjena dobili smo košaricu zbog – godišnjih odmora. Ovo izbjegavanje razgovora s novinarom, ako je o izbjegavanju riječ, nekako se čini sasvim razumljivim. Jer, bit će teško, vrlo teško, pronaći koliko-toliko smislene odgovore na sva ta pitanja koja smo postavili. Sumnjamo da će godišnji odmori bilo što promijeniti.
.jpg){kind=logo}
.jpg)
