«
Povratak na sadržaj
Broj 6 | Godina 2010
Glava hobotnice
"Osiguranje je u Hrvatskoj najveći izvor korupcije", ustvrdio je predsjednik saborskog Odbora za financije, uvaženi saborski zastupnik Goran Marić. Što je moglo natjerati iskusnog političara da tako etiketira cijelu jednu industriju koja zapošljava više od 11.000 ljudi?
Piše: Neven Tišma
U ovalnoj konferencijskoj sobi na petom katu staklene uredske zgrade čekao je hrvatski pregovarački tim. Elegantna brineta, ćelavi pravnik s bradicom i njihov vođa Joško, iskusni diplomat s puno utakmica u nogama. Sumrak se već spuštao na Bruxelles i nudio olakšanje građanima i europskim činovnicima koji su se taj dan kuhali na vrelom lipanjskom suncu. No, olakšanje nisu osjećali i hrvatski pregovarači koji su na brzinu pozvani na hitni večernji sastanak, bez da im se najavila tema o kojoj će biti riječi.
S nekoliko minuta zakašnjenja u sobu su ušla tri europska činovnika. "Gospodo", započeo je bez oklijevanja predsjedavajući, "pred vama je posljednja velika zadaća. Ako je izvršite, put do punog članstva u potpunosti je otvoren. Uspješno ste riješili problem kupovanja ispita, namještanja nogometnih utakmica, HEP-a i HAC-a. Dobro se nosite s aferom Spice, Hypo bankom, i HPB-om. Sada očekujemo od vas da se obrušite na samo srce korupcije u Hrvatskoj. Da hrabro i beskompromisno pogodite hobotnicu ravno u glavu."
Unatoč golemom iskustvu, Joško nije mogao sakriti svoj upitni pogled. "O čemu ovaj lik brije?", neprimjetno je upitao kolegu s desne strane, ćelavog pravnika s bradicom i okruglim naočalama koji je pognute glave piljio u svoje cipele.
"Želimo da se obračunate s najvećim izvorom korupcije u Hrvatskoj", dramatski je zastao predsjedavajući, gledajući redom troje Hrvata koji nisu mogli sakriti svoje iščekivanje.
"S osiguranjem!", prosiktao je lupivši šakom o stol, dok su ostala dva činovnika ozbiljno klimala glavama.
U hrvatskoj delegaciji nastalo je komešanje. I ćelavac s bradicom i elegantna brineta zurili su nemirno u svog vođu. Iznenađenje je bilo preveliko. Otkud sad osiguranje u Hrvatskoj najveći izvor korupcije? Prvi put u svojoj diplomatskoj karijeri i vođa hrvatskog tima izbačen je iz takta. No, trajalo je to samo jedan trenutak. Manirom iskusna pregovarača natočio je vode u čašu, kao da ga se sve to uopće ne tiče, pogledao vođu s druge strane i rekao: "Nastavite, molim vas".
"Osiguranje je u Hrvatskoj najveći izvor korupcije", nastavio je predsjedavajući. "To zasigurno i sami znate. Ono je izvor sveg zla. A znate li zbog čega?", nije čekao odgovor nego je nastavio: "Gotovo da uopće nema police osiguranja po kojoj se ne isplaćuje provizija. Znate li vi što to znači? To znači da svi u osiguranju dobivaju proviziju. Ne samo jedan, onaj glavni, nego svi koji prodaju osiguranje dobivaju proviziju. I u životnim i u neživotnim osiguranjima. To su tisuće i tisuće ljudi. Neki i žive SAMO od provizije, a neki proviziju dobivaju još godinama nakon što su prestali prodavati osiguranje." Zastao je na trenutak, pa opet nastavio: "Provizija jednako korupcija i ako se ne udari po toj sotonskoj industriji, nikad se nećete riješiti korupcije u Hrvatskoj. Tome hitno treba stati na kraj". Glavni europski pregovarač već je teško disao dok si je točio vode u čašu koju je potom iskapio u dvije sekunde. "Što poduzimate na tom polju", pitao je zabezeknute Hrvate dok je raširenim prstima zabacivao dugu kosu s jedne strane ćelave glave na drugu.
"E sad smo naletjeli na minu", mislio je u sebi Joško. "O osiguranju fakat ništa ne znam." Pogledao je kolege. Brineta je štreberski pisala nešto po svom papiru. Joško je malo bolje pogledao. Pisala je: "Ovi nisu normalni, ovi nisu normalni...". Ćelavi pravnik i dalje je piljio u svoje cipele. "Ma tko uopće išta zna o tom osiguranju?", mislio je hrvatski vođa. "Da je barem neka od onih cura iz Hanfe s nama, oni bi valjda nešto znali reći o tom problemu. Ja imam policu obveznog osiguranja i neki mi je lik prije nekoliko godina napravio i policu životnog osiguranja, ali..." Joško je grozničavo razmišljao: "Provizije, provizije, baš gadna riječ. I da ih tisuće i tisuće od toga živi, to nisam znao. Ali nešto znam, a to je da se neću petljati u ono što ne znam."
Prekriživši prste na rukama, čvrsto je pogledao europske kolege na suprotnoj strani stola i rekao: "Svjesni smo problema. No, molim i da vi budete svjesni kompleksnosti situacije. Za takav zahvat treba nam dobra politička priprema. Moramo senzibilizirati hrvatsku javnost na novu činjenicu da je baš osiguranje u Hrvatskoj izvor najveće korupcije. Tamo ipak radi 11.000 ljudi, pa je to onda i političko pitanje. Već sutra će netko izaći u javnost s tom informacijom, a onda ćemo vidjeti što nam je činiti", završio je Joško.
Europski pregovarači već su se dizali od stola: "Gospodo, bit ćemo u kontaktu. Doviđenja!", pozdravio je europski vođa i ostavio hrvatsku delegaciju. Joško je umorno spremao papire u aktovku, brineta je i dalje sumanuto pisala po papiru istu rečenicu, a ćelavi pravnik s bradicom i dalje je piljio u svoje cipele.
U ovalnoj konferencijskoj sobi na petom katu staklene uredske zgrade čekao je hrvatski pregovarački tim. Elegantna brineta, ćelavi pravnik s bradicom i njihov vođa Joško, iskusni diplomat s puno utakmica u nogama. Sumrak se već spuštao na Bruxelles i nudio olakšanje građanima i europskim činovnicima koji su se taj dan kuhali na vrelom lipanjskom suncu. No, olakšanje nisu osjećali i hrvatski pregovarači koji su na brzinu pozvani na hitni večernji sastanak, bez da im se najavila tema o kojoj će biti riječi.
S nekoliko minuta zakašnjenja u sobu su ušla tri europska činovnika. "Gospodo", započeo je bez oklijevanja predsjedavajući, "pred vama je posljednja velika zadaća. Ako je izvršite, put do punog članstva u potpunosti je otvoren. Uspješno ste riješili problem kupovanja ispita, namještanja nogometnih utakmica, HEP-a i HAC-a. Dobro se nosite s aferom Spice, Hypo bankom, i HPB-om. Sada očekujemo od vas da se obrušite na samo srce korupcije u Hrvatskoj. Da hrabro i beskompromisno pogodite hobotnicu ravno u glavu."
Unatoč golemom iskustvu, Joško nije mogao sakriti svoj upitni pogled. "O čemu ovaj lik brije?", neprimjetno je upitao kolegu s desne strane, ćelavog pravnika s bradicom i okruglim naočalama koji je pognute glave piljio u svoje cipele.
"Želimo da se obračunate s najvećim izvorom korupcije u Hrvatskoj", dramatski je zastao predsjedavajući, gledajući redom troje Hrvata koji nisu mogli sakriti svoje iščekivanje.
"S osiguranjem!", prosiktao je lupivši šakom o stol, dok su ostala dva činovnika ozbiljno klimala glavama.
U hrvatskoj delegaciji nastalo je komešanje. I ćelavac s bradicom i elegantna brineta zurili su nemirno u svog vođu. Iznenađenje je bilo preveliko. Otkud sad osiguranje u Hrvatskoj najveći izvor korupcije? Prvi put u svojoj diplomatskoj karijeri i vođa hrvatskog tima izbačen je iz takta. No, trajalo je to samo jedan trenutak. Manirom iskusna pregovarača natočio je vode u čašu, kao da ga se sve to uopće ne tiče, pogledao vođu s druge strane i rekao: "Nastavite, molim vas".
"Osiguranje je u Hrvatskoj najveći izvor korupcije", nastavio je predsjedavajući. "To zasigurno i sami znate. Ono je izvor sveg zla. A znate li zbog čega?", nije čekao odgovor nego je nastavio: "Gotovo da uopće nema police osiguranja po kojoj se ne isplaćuje provizija. Znate li vi što to znači? To znači da svi u osiguranju dobivaju proviziju. Ne samo jedan, onaj glavni, nego svi koji prodaju osiguranje dobivaju proviziju. I u životnim i u neživotnim osiguranjima. To su tisuće i tisuće ljudi. Neki i žive SAMO od provizije, a neki proviziju dobivaju još godinama nakon što su prestali prodavati osiguranje." Zastao je na trenutak, pa opet nastavio: "Provizija jednako korupcija i ako se ne udari po toj sotonskoj industriji, nikad se nećete riješiti korupcije u Hrvatskoj. Tome hitno treba stati na kraj". Glavni europski pregovarač već je teško disao dok si je točio vode u čašu koju je potom iskapio u dvije sekunde. "Što poduzimate na tom polju", pitao je zabezeknute Hrvate dok je raširenim prstima zabacivao dugu kosu s jedne strane ćelave glave na drugu.
"E sad smo naletjeli na minu", mislio je u sebi Joško. "O osiguranju fakat ništa ne znam." Pogledao je kolege. Brineta je štreberski pisala nešto po svom papiru. Joško je malo bolje pogledao. Pisala je: "Ovi nisu normalni, ovi nisu normalni...". Ćelavi pravnik i dalje je piljio u svoje cipele. "Ma tko uopće išta zna o tom osiguranju?", mislio je hrvatski vođa. "Da je barem neka od onih cura iz Hanfe s nama, oni bi valjda nešto znali reći o tom problemu. Ja imam policu obveznog osiguranja i neki mi je lik prije nekoliko godina napravio i policu životnog osiguranja, ali..." Joško je grozničavo razmišljao: "Provizije, provizije, baš gadna riječ. I da ih tisuće i tisuće od toga živi, to nisam znao. Ali nešto znam, a to je da se neću petljati u ono što ne znam."
Prekriživši prste na rukama, čvrsto je pogledao europske kolege na suprotnoj strani stola i rekao: "Svjesni smo problema. No, molim i da vi budete svjesni kompleksnosti situacije. Za takav zahvat treba nam dobra politička priprema. Moramo senzibilizirati hrvatsku javnost na novu činjenicu da je baš osiguranje u Hrvatskoj izvor najveće korupcije. Tamo ipak radi 11.000 ljudi, pa je to onda i političko pitanje. Već sutra će netko izaći u javnost s tom informacijom, a onda ćemo vidjeti što nam je činiti", završio je Joško.
Europski pregovarači već su se dizali od stola: "Gospodo, bit ćemo u kontaktu. Doviđenja!", pozdravio je europski vođa i ostavio hrvatsku delegaciju. Joško je umorno spremao papire u aktovku, brineta je i dalje sumanuto pisala po papiru istu rečenicu, a ćelavi pravnik s bradicom i dalje je piljio u svoje cipele.
.jpg){kind=logo}
.jpg)
