«
Povratak na sadržaj
Broj 5 | Godina 2010
Čelni ljudi dobrovoljnih mirovinskih fondova oprezni u ocjeni Vladinih mjera
Ukidanje olakšica nepravedno, jer cilj uplata ostaje isti
Valja se nadati da će se dobrovoljna mirovinska štednja "useliti" u kolektivne ugovore i postati jedan od modela za kompenzaciju više plaće, kojom će poslodavci zapravo potaknuti radnika da ostanu kod njega, ili ga nagraditi za dobre rezultate poslovanja
[ Marijana Matković ]
Dok Vlada ne odredi iznos uplate koji će se poslodavcima koji uplaćuju dobrovoljnu mirovinsku štednju za račun svojim radnicima priznati kao odbitak, teško je procijeniti mogući učinak uvođenja te mjere, jednako kao što je – u situaciji kad je većina osiguranika shvatila da dobrovoljna mirovinska štednja svakako donosi korist – teško ocijeniti u kojoj će mjeri ukidanje poreznih olakšica za osiguranike koji sami uplaćuju doprinos za mirovinsku štednju imati za posljedicu odustajanje od štednje, ocijenili su čelni ljudi dobrovoljnih mirovinskih fondova. Jedino što se sa sigurnošću može reći, jest da bi se u 2010., za razliku od prethodnih godina, kad to nije bilo presudno, moglo isplatiti ako se doprinosi za mirovinsku štednju uplate što ranije, odnosno prije izmjena poreznih propisa.
Uplatom preduhitriti izmjene propisa
Većina osiguranika dosad je račun u dobrovoljnom mirovinskom fondu otvorila potkraj godine, a prve, ili najveće uplate tijekom godine bilježile su se često pred sam kraj prosinca, čime su osiguranici, zapravo, nastojali iskoristiti ne samo pravo na poreznu olakšicu, nego i na državni poticaj, no ove godine bilo bi važno uplatom preduhitriti izmjene propisa. Makar i samo za jednu godinu, kako bi se i time ublažio pritisak izdvajanja za dobrovoljnu štednju na kućni budžet.
Porezne olakšice pritom su zaista dobra mjera u pravcu poticanja mirovinske štednje, što najbolje pokazuje računica. Naime, prema kalkulatoru objavljenom na internetskoj stranici Raiffeisen dobrovoljnoga mirovinskog fonda, osiguranik koji je na račun u dobrovoljnom mirovinskom fondu uplaćivao 400 kuna mjesečno, godišnje bi uplatio 4800 kuna. Ako je koristio pravo na poreznu olakšicu za te uplate, to je mogao iskoristiti na dva načina. Ili kroz prijavu uplate u dobrovoljnu štednju u godišnjoj poreznoj prijavi, na temelju čega je dobivao odgovarajući povrat poreza. S druge strane, osiguranici koji su ugovorili da im se ta štednja izdvaja iz plaće, na temelju trajnog naloga (tako da je, zapravo, poslodavac svakog mjeseca skidao taj novac s njegove plaće i prosljeđivao ga u dobrovoljni mirovinski fond), imali su pravo na olakšicu na mjesečnoj razini, na temelju čega je njihova neto plaća bila viša. Ovisno o visini plaće i o tome gdje osiguranik živi, odnosno koliki prirez plaća, ušteda na temelju poreznih olakšica mogla je iznositi i više od dvije tisuće kuna godišnje. Tako je, primjerice, za osiguranika u Zagrebu, koji prima prosječnu plaću i mjesečno u dobrovoljni fond izdvaja po 400 kuna, godišnji povrat poreza po toj osnovi iznosio oko 1400 kuna, ili, ako je olakšicu koristio na mjesečnoj razini, izdvajao je 282 umjesto 400 kuna.
U slučaju osiguranika s malo višom plaćom – koja ulazi u porezni razred od 35 posto – mjesečna ušteda mogla je iznositi i do 165 kuna, odnosno gotovo 2000 kuna godišnje, što svakako nije zanemarivo.
Zajamčena "kamata" 25 posto
Valja podsjetiti – odluka o tome hoće li koristiti poreznu olakšicu na uplate za dobrovoljnu štednju bila je na samim osiguranicima, a o njoj je ovisilo i to hoće li buduća mirovina, odnosno njezin dio koji bude prelazio neoporezivi dio dohotka, podlijegati porezu, pa je bilo i onih koji su odlučili da olakšice tijekom razdoblja štednje neće koristiti. No, njihov je broj ipak manji u odnosu na broj onih koji su olakšicu iskoristili. Kako se olakšica priznavala na sve uplate do 12.000 kuna godišnje (uključivo s uplatama za životno osiguranje, dopunsko zdravstveno i još neke oblike štednje), a neslužbeno se može čuti da će olakšice za uplate poslodavca biti limitirane na daleko manji iznos, jasno je da ta mjera neće moći kompenzirati eventualni porast udjela onih koji će zbog ukidanja olakšica odustati od dobrovoljne mirovinske štednje. No, u mirovinskim fondovima ipak se nadaju da neće biti tako. "Porezne olakšice za poslodavce svakako će pridonijeti porastu dobrovoljne mirovinske štednje, i to prije svega porastu broja poslodavaca koji bi mogli donijeti odluku o tome da će početi s uplatama za račun svojih radnika, ali i jačanju postojećih zatvorenih mirovinskih fondova, čiji bi pokrovitelji sada mogli donijeti i odluke o povećanju izdvajanja za račun svojih radnika", kaže Mandica Zulić, direktorica Raiffeisen dobrovoljnih mirovinskih fondova. Takva mjera, dodaje, zasigurno bi mogla pridonijeti i jačanju konkurentnosti poslodavaca koji su se odlučili za uplatu dobrovoljne mirovinske štednje u korist svojih radnika, jer je zapravo riječ o obliku povećanja plaće, odnosno beneficijama za zaposlenike. "No, i to treba gledati u kontekstu gospodarske situacije, koja bi mogla usporiti pozitivne efekte ove odluke, u najmanju ruku dok se gospodarstvo ne oporavi", kaže naša sugovornica. Na to upozorava i Veronika Šapina Pezelj, direktorica Croatia osiguranje dobrovoljnih mirovinskih fondova. Dodaje kako je, s obzirom na gospodarsku krizu, realno očekivati da će se u prvo vrijeme samo mali broj tvrtki, i to uglavnom bogatijih, odlučiti na uplate doprinosa za treći stup za svoje radnike. "Ipak, dugoročno, ta će mjera sigurno imati efekte. No, ona nikako ne može biti kompenzacija za nepravdu koja je učinjena ukidanjem olakšica za građane koji sami uplaćuju dobrovoljnu mirovinsku štednju, a kojih je trenutno oko 170.000. Naime, cilj je uplata isti – sigurnija starost i bolje mirovine, pa ne bi trebalo praviti razliku u uplatama građana i poslodavaca", zaključuje Veronika Šapina Pezelj.
Krešimir Gjenero, direktor Allianz ZB, društva za upravljanje dobrovoljnim mirovinskim fondovima, kaže kako je šteta ukidati porezne olakšice za građane koji sami uplaćuju dobrovoljnu mirovinsku štednju, no ta će štednja, ističe, i dalje imati značajnu prednost u odnosu na druge, slične oblike ulaganja za budućnost. Naime, i drugi dobrovoljno izabrani štedni proizvodi, kao što je životno osiguranje, prestaju se uračunavati u porezne olakšice, a samo mirovinska štednja zadržava i dalje značajne državne poticaje. Sličan model poticaja postoji još samo u stambenoj štednji, no država ih je odavno smanjila na 15 posto na sve uplate do 5000 kuna godišnje, odnosno najviše do 750 kuna, dok se u dobrovoljnoj mirovinskoj štednji uplate do tog iznosa potiču s dodatnih 25 posto iz državnog proračuna. To u praksi znači da je osiguranici zajamčena "kamata" od 25 posto, čak i u godinama u kojima bi njihov mirovinski fond bio na nuli.
Državni poticaji
Senka Fekeža Klemen, direktorica Erste Plavi dobrovoljnih mirovinskih fondova, podsjeća kako je, sa 170.000 osiguranika u dobrovoljnim mirovinskim fondovima, tim oblikom štednje obuhvaćeno samo oko deset posto ukupnog broja zaposlenih, dok je
prosjek na razini Europske unije čak 40 posto. Porezne olakšice za poslodavce svakako su važan korak prema ostvarenju boljih rezultata, i sigurno je da će poslodavci zahvaljujući tome češće uplaćivati dobrovoljnu štednju za svoje radnike, kaže Senka Fekeža Klemen. No, u procjenama mogućih efekata te mjere ipak je oprezna – upravo zbog onoga što smo istaknuli na početku priče – još se ne zna koji će iznos uplate država poticati. Valja se pritom nadati kako će ipak biti riječ o poticajnim iznosima, kako bi se time barem donekle otvorio prostor i za to da dobrovoljna mirovinska štednja pomalo "useli" u kolektivne ugovore i postane jedan od modela za kompenzaciju više plaće, kojom će poslodavci, zapravo, potaknuti radnika da ostanu kod njega, ili ga nagraditi za dobre rezultate poslovanja. U konačnici, naravno, država će od toga imati veliku korist, jer svaka kuna uplaćena danas u dobrovoljni mirovinski fond smanjuje pritisak na budžet za neku od budućih vlada. Krajnje pojednostavljeno: što više novca na računima u dobrovoljnim fondovima budu imali osiguranici, to će biti manja potreba da im država osigurava u sustavu generacijske solidarnosti, ili u sklopu sustava socijalne skrbi.
Dok Vlada ne odredi iznos uplate koji će se poslodavcima koji uplaćuju dobrovoljnu mirovinsku štednju za račun svojim radnicima priznati kao odbitak, teško je procijeniti mogući učinak uvođenja te mjere, jednako kao što je – u situaciji kad je većina osiguranika shvatila da dobrovoljna mirovinska štednja svakako donosi korist – teško ocijeniti u kojoj će mjeri ukidanje poreznih olakšica za osiguranike koji sami uplaćuju doprinos za mirovinsku štednju imati za posljedicu odustajanje od štednje, ocijenili su čelni ljudi dobrovoljnih mirovinskih fondova. Jedino što se sa sigurnošću može reći, jest da bi se u 2010., za razliku od prethodnih godina, kad to nije bilo presudno, moglo isplatiti ako se doprinosi za mirovinsku štednju uplate što ranije, odnosno prije izmjena poreznih propisa.
Uplatom preduhitriti izmjene propisa
Većina osiguranika dosad je račun u dobrovoljnom mirovinskom fondu otvorila potkraj godine, a prve, ili najveće uplate tijekom godine bilježile su se često pred sam kraj prosinca, čime su osiguranici, zapravo, nastojali iskoristiti ne samo pravo na poreznu olakšicu, nego i na državni poticaj, no ove godine bilo bi važno uplatom preduhitriti izmjene propisa. Makar i samo za jednu godinu, kako bi se i time ublažio pritisak izdvajanja za dobrovoljnu štednju na kućni budžet.
Porezne olakšice pritom su zaista dobra mjera u pravcu poticanja mirovinske štednje, što najbolje pokazuje računica. Naime, prema kalkulatoru objavljenom na internetskoj stranici Raiffeisen dobrovoljnoga mirovinskog fonda, osiguranik koji je na račun u dobrovoljnom mirovinskom fondu uplaćivao 400 kuna mjesečno, godišnje bi uplatio 4800 kuna. Ako je koristio pravo na poreznu olakšicu za te uplate, to je mogao iskoristiti na dva načina. Ili kroz prijavu uplate u dobrovoljnu štednju u godišnjoj poreznoj prijavi, na temelju čega je dobivao odgovarajući povrat poreza. S druge strane, osiguranici koji su ugovorili da im se ta štednja izdvaja iz plaće, na temelju trajnog naloga (tako da je, zapravo, poslodavac svakog mjeseca skidao taj novac s njegove plaće i prosljeđivao ga u dobrovoljni mirovinski fond), imali su pravo na olakšicu na mjesečnoj razini, na temelju čega je njihova neto plaća bila viša. Ovisno o visini plaće i o tome gdje osiguranik živi, odnosno koliki prirez plaća, ušteda na temelju poreznih olakšica mogla je iznositi i više od dvije tisuće kuna godišnje. Tako je, primjerice, za osiguranika u Zagrebu, koji prima prosječnu plaću i mjesečno u dobrovoljni fond izdvaja po 400 kuna, godišnji povrat poreza po toj osnovi iznosio oko 1400 kuna, ili, ako je olakšicu koristio na mjesečnoj razini, izdvajao je 282 umjesto 400 kuna.
U slučaju osiguranika s malo višom plaćom – koja ulazi u porezni razred od 35 posto – mjesečna ušteda mogla je iznositi i do 165 kuna, odnosno gotovo 2000 kuna godišnje, što svakako nije zanemarivo.
Zajamčena "kamata" 25 posto
Valja podsjetiti – odluka o tome hoće li koristiti poreznu olakšicu na uplate za dobrovoljnu štednju bila je na samim osiguranicima, a o njoj je ovisilo i to hoće li buduća mirovina, odnosno njezin dio koji bude prelazio neoporezivi dio dohotka, podlijegati porezu, pa je bilo i onih koji su odlučili da olakšice tijekom razdoblja štednje neće koristiti. No, njihov je broj ipak manji u odnosu na broj onih koji su olakšicu iskoristili. Kako se olakšica priznavala na sve uplate do 12.000 kuna godišnje (uključivo s uplatama za životno osiguranje, dopunsko zdravstveno i još neke oblike štednje), a neslužbeno se može čuti da će olakšice za uplate poslodavca biti limitirane na daleko manji iznos, jasno je da ta mjera neće moći kompenzirati eventualni porast udjela onih koji će zbog ukidanja olakšica odustati od dobrovoljne mirovinske štednje. No, u mirovinskim fondovima ipak se nadaju da neće biti tako. "Porezne olakšice za poslodavce svakako će pridonijeti porastu dobrovoljne mirovinske štednje, i to prije svega porastu broja poslodavaca koji bi mogli donijeti odluku o tome da će početi s uplatama za račun svojih radnika, ali i jačanju postojećih zatvorenih mirovinskih fondova, čiji bi pokrovitelji sada mogli donijeti i odluke o povećanju izdvajanja za račun svojih radnika", kaže Mandica Zulić, direktorica Raiffeisen dobrovoljnih mirovinskih fondova. Takva mjera, dodaje, zasigurno bi mogla pridonijeti i jačanju konkurentnosti poslodavaca koji su se odlučili za uplatu dobrovoljne mirovinske štednje u korist svojih radnika, jer je zapravo riječ o obliku povećanja plaće, odnosno beneficijama za zaposlenike. "No, i to treba gledati u kontekstu gospodarske situacije, koja bi mogla usporiti pozitivne efekte ove odluke, u najmanju ruku dok se gospodarstvo ne oporavi", kaže naša sugovornica. Na to upozorava i Veronika Šapina Pezelj, direktorica Croatia osiguranje dobrovoljnih mirovinskih fondova. Dodaje kako je, s obzirom na gospodarsku krizu, realno očekivati da će se u prvo vrijeme samo mali broj tvrtki, i to uglavnom bogatijih, odlučiti na uplate doprinosa za treći stup za svoje radnike. "Ipak, dugoročno, ta će mjera sigurno imati efekte. No, ona nikako ne može biti kompenzacija za nepravdu koja je učinjena ukidanjem olakšica za građane koji sami uplaćuju dobrovoljnu mirovinsku štednju, a kojih je trenutno oko 170.000. Naime, cilj je uplata isti – sigurnija starost i bolje mirovine, pa ne bi trebalo praviti razliku u uplatama građana i poslodavaca", zaključuje Veronika Šapina Pezelj.
Krešimir Gjenero, direktor Allianz ZB, društva za upravljanje dobrovoljnim mirovinskim fondovima, kaže kako je šteta ukidati porezne olakšice za građane koji sami uplaćuju dobrovoljnu mirovinsku štednju, no ta će štednja, ističe, i dalje imati značajnu prednost u odnosu na druge, slične oblike ulaganja za budućnost. Naime, i drugi dobrovoljno izabrani štedni proizvodi, kao što je životno osiguranje, prestaju se uračunavati u porezne olakšice, a samo mirovinska štednja zadržava i dalje značajne državne poticaje. Sličan model poticaja postoji još samo u stambenoj štednji, no država ih je odavno smanjila na 15 posto na sve uplate do 5000 kuna godišnje, odnosno najviše do 750 kuna, dok se u dobrovoljnoj mirovinskoj štednji uplate do tog iznosa potiču s dodatnih 25 posto iz državnog proračuna. To u praksi znači da je osiguranici zajamčena "kamata" od 25 posto, čak i u godinama u kojima bi njihov mirovinski fond bio na nuli.
Državni poticaji
Senka Fekeža Klemen, direktorica Erste Plavi dobrovoljnih mirovinskih fondova, podsjeća kako je, sa 170.000 osiguranika u dobrovoljnim mirovinskim fondovima, tim oblikom štednje obuhvaćeno samo oko deset posto ukupnog broja zaposlenih, dok je
prosjek na razini Europske unije čak 40 posto. Porezne olakšice za poslodavce svakako su važan korak prema ostvarenju boljih rezultata, i sigurno je da će poslodavci zahvaljujući tome češće uplaćivati dobrovoljnu štednju za svoje radnike, kaže Senka Fekeža Klemen. No, u procjenama mogućih efekata te mjere ipak je oprezna – upravo zbog onoga što smo istaknuli na početku priče – još se ne zna koji će iznos uplate država poticati. Valja se pritom nadati kako će ipak biti riječ o poticajnim iznosima, kako bi se time barem donekle otvorio prostor i za to da dobrovoljna mirovinska štednja pomalo "useli" u kolektivne ugovore i postane jedan od modela za kompenzaciju više plaće, kojom će poslodavci, zapravo, potaknuti radnika da ostanu kod njega, ili ga nagraditi za dobre rezultate poslovanja. U konačnici, naravno, država će od toga imati veliku korist, jer svaka kuna uplaćena danas u dobrovoljni mirovinski fond smanjuje pritisak na budžet za neku od budućih vlada. Krajnje pojednostavljeno: što više novca na računima u dobrovoljnim fondovima budu imali osiguranici, to će biti manja potreba da im država osigurava u sustavu generacijske solidarnosti, ili u sklopu sustava socijalne skrbi.
.jpg){kind=logo}
.jpg)
