Casopis za pravo, ekonomiku i praksu osiguranja i reosiguranja

[ Marijana Matković ]

Samo trima umirovljenicama do sada isplatio se ulazak u drugi mirovinski stup, odnosno njihova je ukupna mirovina (iz prvog i drugog stupa) danas veća od one koju bi imale da su štedjele isključivo u sustavu generacijske solidarnosti, doznajemo od Biserke Žalac, direktorice Raiffeisen mirovinskog osiguravajućeg društva (MOD), jedinog MOD-a koji ima dozvolu Hanfe za isplatu mirovina iz drugog i trećeg stupa te ugovaranje programa dokupa mirovine. Riječ je o umirovljenicama koje su tijekom radnoga vijeka imale vrlo visok prosjek plaća i ostvarile pravo na najvišu mirovinu iz prvog stupa, jer se u njihovu slučaju te mirovine ne ograničavaju.
Inače, najvećim dijelom zbog izmjena propisa u sustavu generacijske solidarnosti nakon što je započela štednja u drugom stupu, odnosno zbog uvođenja dodatka na mirovinu i niže stope smanjenja mirovine za prijevremeni odlazak u mirovinu, svim ostalim umirovljenicima drugi stup donio je – minus. Njihove su mirovine danas manje u odnosu na onu koju bi ostvarili da su ostali štedjeti samo u sustavu generacijske solidarnosti, objašnjava Biserka Žalac. Osim izmjena zakona, na to je utjecala i činjenica da su ti umirovljenici u drugome stupu proveli relativno kratko te da se na njihovim računima nije "stiglo" prikupiti više novca za isplatu.

Rasprava o efikasnosti drugog stupa
Inače, mirovinu iz drugog stupa danas prima 327 umirovljenika, a njihova prosječna mirovina malo je veća u odnosu na prosjek otprije tri godine, kad su se pojavili prvi umirovljenici iz drugog stupa. Naime, prosječna mirovina tih umirovljenika danas iznosi 85,38 kuna, za razliku od 65 kuna, koliko je dobila prva umirovljenica. S obzirom na to da su te mirovine ostvarene na temelju 29.715 kuna prosječne uplate, koliko su u prosjeku za pet do osam godina štednje u obveznom fondu uštedjeli ti umirovljenici, a da se iz tog sustava isplaćuju samo doživotne mirovine, prosjek veći od toga teško je ostvariti. Zbog malih prosječnih plaća, većina tih umirovljenica (u većini slučajeva je riječ o ženama, budući da su one u prijelaznom razdoblju imale pravo na dodavanje staža u slučaju da ostvare godine starosti za mirovinu te da mirovinu ostvaruju pet godina prije u odnosu na muškarce) danas ima mirovinu manju nego što bi je ostvarile da nisu štedjele u drugom stupu.
"Najveća razlika, međutim, proizlazi iz činjenice da nemaju pravo na dodatak uz mirovinu, pa su im mirovinska primanja samo po toj osnovi manja za 24 do 27 posto, ovisno o godini ostvarivanja prava na mirovinu. Kad bi ostvarile pravo na dodatak, u većini slučajeva ukupna mirovina bila bi im veća od mirovine koju bi ostvarile samo iz sustava generacijske solidarnosti, osim malog broja onih kod kojih su uplate iz fonda bile iznimno male", ističe Biserka Žalac. Iako su predstavnici Udruženja mirovinskih fondova, kad se prije približno godinu dana otvorila rasprava o efikasnosti drugog stupa, u nekoliko navrata upozorili Vladu na taj problem i predložili da se i novi umirovljenici obuhvate pravom na dodatak uz mirovinu, ili da se samo tim umirovljenicima omogući povratak u sustav generacijske solidarnosti i ostvarivanje mirovine iz tog sustava kao da nikad nisu štedjeli u drugom stupu, do danas taj problem nije riješen, niti ima naznaka da bi se moglo ostvariti takvo rješenje. U Ministarstvu gospodarstva, naime, i dalje ističu da je ulazak u drugi stup za većinu tih umirovljenika bio dobrovoljan, jer su oni koji su 2002. imali između 40 i 50 godina mogli birati model štednje za mirovinu, pa sada nema logike da im se dopušta odlazak iz sustava. S druge strane, Vlada zasad ne prihvaća ni mogućnost da se oni obuhvate pravom na dodatak, jer su mirovinu ostvarili po različitom sustavu u odnosu na one koji su ostvarili to pravo.

"Izdržali" razdoblje štednje
Zasad nitko u Vladi ne želi komentirati ni mogućnost da se tim umirovljenicima osigura dodatak razmjerno godinama staža koje su proveli isključivo u sustavu generacijske solidarnosti. Razlog tome najvjerojatnije je nedostatak novca, odnosno činjenica da nikakvo povećanje iznosa potrebnog za isplatu mirovina trenutno nije moguće. Stoga je u ovom trenutku teško dati "preporuku" nekolicini umirovljenika koji su odlučili ne povući novac koji su uštedjeli u obveznom mirovinskom fondu i ne uzeti 80-ak kuna mirovine iz tog sustava, nego čekaju da Vlada donese povoljnije rješenje.
Kad je riječ o trećem stupu i dokupu mirovina, stvari ipak izgledaju bolje. Naime, oko 4386 umirovljenika koji su do kraja ožujka s Raiffeisen mirovinskim osiguravajućim društvom sklopili ugovor o isplati mirovine iz tog sustava danas prima oko 281 kunu prosječne mirovine. Većina tih umirovljenika, čak 96 posto njih, mirovinu prima na temelju štednje, a najčešće je riječ o onima koji su u trećem stupu štedjeli pet godina. Samo četiri posto umirovljenika mirovinu iz tog sustava danas prima na temelju jednokratne uplate otpremnine, novca od prodaje imovine i slično. U prosjeku, ti su umirovljenici uplatili i manje od onih iz drugog stupa, samo 24.484 kune, a većina je izabrala mogućnost da 30 posto novca podigne odmah, dok će ostatak primati u mjesečnim obrocima, tijekom pet godina. Iako to nisu značajni iznosi, za treći stup, koji se temelji na dobrovoljnosti, značajan je već podatak da postoje umirovljenici koji su "izdržali"
razdoblje štednje koje su ugovorili na početku i tako ipak osigurali dodatak uz mirovinu. I iznosi tih mirovina, naravno, bit će veći kada prođe neko dulje razdoblje, odnosno mogli bi biti veći kad bi država prihvatila prijedloge mirovinskih fondova da se osiguraju porezne olakšice za poslodavce koji žele uplaćivati mirovinsku štednju za svoje zaposlenike.
Kad bi takva odluka postojala, u fondovima kažu da bi bilo lakše nagovoriti poslodavce na ugovaranje mirovinskih programa koji njihovim radnicima u konačnici jamče više mirovine, pa bi na taj način, zapravo, mogli povećati plaće, ili nagraditi kvalitetne radnike koje žele zadržati. No, i u ovom slučaju u Vladi su zasad suzdržani i kažu kako ne treba uskoro očekivati veće promjene porezne politike. Dobra je vijest, međutim, to da se neslužbeno i dalje mogu čuti poruke iz Banskih dvora kako se nije odustalo od najavljenog povećanja doprinosa za drugi mirovinski stup, jer je Vlada svjesna da se jedino time mogu osigurati više mirovine budućih umirovljenika. No, preciznijih rokova od kojih bi se to povećanje počelo primjenjivati još nema. Na žalost, iako statistički daje najbolje rezultate, najslabije se razvio sustav dokupa mirovina. Do sada je, naime, samo 30-ak poslodavaca i 148 radnika s kojima su postigli sporazum o prijevremenom odlasku u mirovinu, iskoristilo mogućnost ugovaranja tog programa.

Dodatak veći od mirovine
Riječ je o programu kojim se, za radnike koji odlaze u mirovinu ranije, namiruje razlika u visini mirovine koju su ostvarili i one koju bi ostvarili da su čekali pune uvjete. Iznos dodatka koji se ostvaruje kroz dokup može biti i viši, što ovisi o iznosu otpremnine koji se uplaćuje, što se u praksi i potvrdilo. Naime, prosječni dodatak na mirovinu koju primaju ti umirovljenici danas je oko 382 eura, odnosno 2770 kuna. O kolikom je iznosu riječ, najbolje svjedoči podatak da prosječna starosna mirovina iz sustava generacijske solidarnosti danas iznosi oko 2180 kuna. Tako je, zapravo, dodatak za prijevremeno umirovljenje većini tih umirovljenika veći od mirovine. "Na prvi pogled izgleda puno, no te su mirovine ostvarene na temelju vrlo visokih uplata. Prosjek se kreće iznad 300.000 kuna, pa su i mirovine dobre. Uz to, kod tih mirovina nema jednokratnih isplata do 30 posto ušteđenog iznosa, a i većina umirovljenika ugovorila je poseban mirovinski program, po kojemu u prvih pet godina primaju dvostruki iznos mirovine", objašnjava Biserka Žalac. Riječ je o programu u sklopu kojega se može ugovoriti da se, ako je nečija mjesečna mirovina, primjerice 1000 kuna, u prvom razdoblju isplaćuje dvostruki iznos. Takva je isplata vrlo zanimljiva umirovljenicima koji odlaze u prijevremenu mirovinu, možda i pet godina prije nego što su računali, jer mnogi još otplaćuju kredit ili školuju djecu, pa im je važno zadržati prihode barem približne onima koje su imali dok su radili.
 

Ne odustaje se od štednje u trećem stupu

Unatoč kriznom porezu i činjenici da su u javnim tvrtkama, kao i u mnogim privatnim poduzećima, smanjenje plaće, u sustavu dobrovoljne mirovinske štednje nema puno onih koji su odustali od štednje ili znatno smanjili iznos koji ulažu. Naprotiv, oni koji su ustrajali u štednji u prvih nekoliko mjeseci od ugovaranja, ostaju uporni do kraja, doznajemo u mirovinskim društvima koja upravljaju dobrovoljnim mirovinskim fondovima. Građani koji su se uključili u treći mirovinski stup očito znaju njegove prednosti, no za one druge uvijek vrijedi ponoviti: država dobrovoljnu mirovinsku štednju dvostruko potiče i ti su poticaji i dalje najviši u odnosu na neke druge modele. Tako je i dalje na snazi odredba po kojoj se za sve uplate u mirovinski fond do 5000 kuna godišnje iz državnog proračuna dodaje 25 posto poticaja, najviše do 1250 kuna godišnje. Na taj način osiguranici dobrovoljnih mirovinskih fondova imaju osiguranu "kamatu" od 25 posto već u startu, neovisno o tome koliko će upravljajući njihovim novcem zaraditi i mirovinski fond.
Slični poticaji postoje još samo u stambenoj štednji, no prije nekoliko godina poticaj je sa 25 posto smanjen na 15, pa je najveći mogući iznos poticaja koji osiguranik svake godine u stambenoj štedni može ostvariti 750 kuna. Uz to, sve uplate za dobrovoljnu mirovinsku štednju, jednako kao i uplate životnog osiguranja, primjerice, mogu se odbiti od porezne osnovice, naravno s time da ukupan iznos odbitaka ne može prijeći 1000 kuna mjesečno. Izabere li osiguranik uplatu u mirovinski fond preko trajnog naloga na plaću, tu poreznu olakšicu osjetit će već na plaći, odnosno iznos koji izdvaja u fond manje će opteretiti kućni budžet.
Što to konkretno znači, izračunali smo na primjeru osiguranika koji svaki mjesec za dobrovoljnu mirovinsku štednju izdvaja 420 kuna, odnosno 5040 kuna godišnje. Odluči li redovito štedjeti idućih 10 godina, do kraja tog razdoblja uplatit će 50.400 kuna. Od države će na ime poticaja dobiti 12.500 kuna, a uz pretpostavku da je prosječan godišnji prinos mirovinskog fonda u tom razdoblju pet posto, ukupno će uštedjeti oko 80.820 kuna. S druge strane, koristi li pravo na poreznu olakšicu na mirovinsku štednju mjesečno, uštedjet će oko 173 kune, odnosno mjesečno će za mirovinsku štednju zapravo izdvajati oko 250 kuna (uz pretpostavku da je riječ o osiguraniku čija se primanja oporezuju po stopi od 35 posto i da živi u Zagrebu, gdje prirez iznos 18 posto). O prednostima takvog načina štednje mnogo govori i izračun očekivane mirovine na temelju takve štednje: odluči li se naš umirovljenik, na primjer, na to da 30 posto ušteđenog novca podigne odmah, a ostatak prima tijekom pet godina, na ruke će dobiti oko 24.000 kune, dok će mjesečna renta iznositi oko 860 kuna. Odluči li se, pak, na to da sav novac ostavi za isplatu mirovine, koju će primati tijekom 15 godina, ona bi iznosila 482 kune.

Prosječan rast 1,6 posto

Svi obvezni mirovinski fondovi u ožujku su poslovali pozitivno, pa je prosječna vrijednost obračunske jedinice svih fondova uvećana sa 147,0000 kuna, koliko je iznosila zadnjeg dana veljače, na 149,3103 kune, koliko je mirex iznosio 31. ožujka. Riječ je o prosječnom rastu od približno 1,6 posto. Prosječan prinos obveznih mirovinskih fondova na godišnjoj razini do kraja veljače kretao se oko pet posto, što, uzmemo li u obzir inflaciju tijekom promatranog razdoblja, daje realan prinos od približno 2,5 do 3 posto. Riječ je o stopi koja se uzimala u obzir kao realna i dobra za osiguranike u vrijeme kad se drugi mirovinski stup uvodio, pa umirovljenici do sada, gledano u prosjeku, mogu biti zadovoljni.
I dobrovoljni mirovinski fondovi ožujak su završili pozitivno, s rastom vrijednosti u odnosu na veljaču. Prosječna godišnja stopa rasta u otvorenim dobrovoljnim fondovima kreće se, pak, između 2,29 i 9,26 posto, dok se taj raspon u zatvorenim dobrovoljnim mirovinskim fondovima kreće između 0,21 i 16,68 posto.

Ministarstva pripremaju edukacijsku kampanju

S povećanjem stope izdvajanja za drugi mirovinski stup, ali i izmjenama Zakona o obveznim i dobrovoljnim mirovinskim fondovima koje su u pripremi, a kojima bi se trebali uvesti i potportfelji, trebala bi krenuti i nova edukacijska kampanja za osiguranike drugog i trećeg stupa, doznajemo u Ministarstvu financija i Ministarstvu gospodarstva, no ona će u najvećoj mjeri ovisiti o tome koliko su spremni uložiti sami mirovinski fondovi, kažu naši sugovornici. Osim onoga što će odraditi državne institucije nakon donošenja izmjena Zakona i otvaranja prilike za kreiranje potportfelja na računu jednog osiguranika, država nema u planu uložiti značajnija sredstva u promociju sustava.
Tom bi kampanjom ujedno trebali biti obuhvaćeni i novi osiguranici, koji danas zasigurno nemaju dovoljno informacija, prije svega o obvezi da izaberu obvezni mirovinski fond najkasnije tri mjeseca od zaposlenja, mogućnosti da taj fond promijene, ako nisu zadovoljni njegovim poslovanjem, a onda i mogućnosti da imovinu na svom računu raspodijele tako da ostvare što povoljnije prinose.
Nakon vrlo opširne i kvalitetne kampanje koja je provedena na samom početku uspostave drugog i trećeg mirovinskog stupa, država se iz tog sustava doslovno povukla i sve je prepušteno marketingu mirovinskih fondova. Obveznim fondovima, pritom, sveobuhvatna marketinška kampanja nije bila potrebna nakon što su podijelili prvih 1,4 milijuna osiguranika, dok su se dobrovoljni fondovi uglavnom orijentirali na direktan pristup potencijalnim članovima, pa je malo potrošeno na edukaciju osiguranika o nekim općim činjenicama o sustavu. Tako je većina novih osiguranika, onih koji su se zaposlili prvi put, propustila izabrati mirovinski fond na vrijeme (najkasnije tri mjeseca od početka osiguranja), nego ih je u mirovinski fond po službenoj dužnosti i zakonom propisanoj formuli, rasporedio Regos.