Casopis za pravo, ekonomiku i praksu osiguranja i reosiguranja

[ mr. sc. Siniša Lovrinčević ]

Od posljednjeg broja Svijeta osiguranja, u kojem smo pokušali razjasniti važnost misije (zašto postojimo), pa do danas, promjene i njihova brzina još uvijek su glavne odrednice naših svakodnevnih aktivnosti. Prati ih briljantna zapletenost modernoga informacijskog svijeta, koja iz minute u minutu potencijalno raste. Posljedice su očigledne. Superiornim tempom, nažalost,  raste i usamljenost pojedinca na našem rizičnom planetu, iako smo 25 sati povezani sa svima. Preko Youtubea, Twittera, Facebooka izražavaju se pojedinci, tvrtke, države. Ne možemo ni za trenutak stati, ni okom trepnuti - iako je NASA odgodila posjet Mjesecu, a preko njega i Marsu. Je li odluka o odgodi donesena zbog socijalnog nevremena, političkih tajfuna ili ekonomskih tornada? Je li to možda znak da su  (re)osiguravajuće tvrtke dobile na vremenu za razvoj premijskih sustava novih osiguravajućih proizvoda? Primjerice, osiguranje leteće odgovornosti protiv nepoznatih vrsta u svemiru ili kasko osiguranje nove generacije robota s osjećajima. Svi smo stoga na različite načine pod pritiskom, ali pod istim stresom neizvjesnosti zbog razvoja naše budućnosti. Iako se većina nas želi otisnuti na put u svemir, možda dolazi vrijeme rađanja novih vizija povezanosti protiv usamljenosti u tradicionalnoj kolijevki (re)osiguravajućih tvrtki na planetu Zemlji. Možda će nam upravo vizija pomoći da emocionalno i financijski uzletimo s piste status-quo. Kao i dosad, presudit ćemo sami.

Čarobni trenutak tradicionalne komunikacije
Pitanje broj 1: Postaju li i (re)osiguravajuće tvrtke imune na tradicionalne, a još uvijek čarobne trenutke jasne komunikacije: dijalog na dohvat ruke i u četiri oka sa svima? Putujemo, poslujemo, (re)osiguravamo se na moru, na kopnu, po zraku, po svemiru, pod zemljom, na internetu, u vremenu i prostoru. Ponude i smjerokazi kruže svuda oko nas, s ciljem da nas usmjeravaju - (re)osigurajte se. Kako bi našli razliku u njima, korisnici naših usluga prisiljeni su upotrijebiti svu snagu najjačih mikroskopa (to ipak ne vrijedi i za cijenu pokrića). To nam svima pokazuje da nevidljive, neopipljive stvari (atomi), postaju vrjedniji od opipljivih (cijene). Govorimo o novim idejama, razvoju motivacije, konceptima suradnje, tržišnim markama, prijenosu i nadogradnji znanja i iskustva, zdravim međusobnim odnosima, inovativnosti, povjerenju, poštenju, obećanju na dulji rok, izvornosti, mašti, emocijama zaposlenih i nezaposlenih, privlačnosti, strpljenju, pažnji, komunikaciji, sporazumijevanju, slušanju.
Kvaliteta naših usluga znači ipak nije samo u financijskoj količini (kapital, bonitetna ocjena, visina premije, tržišni udjel). Ona povezuje konkurentske prednosti (konkurentnost =  latinski concurerre = trčati skupa) razumnog stanja budnosti današnjih tvrtki s nježnim emocijama leptirovih snova. (Re)osiguranju treba više jasne komunikacije, zar ne! Treba nam nova vizija tradicionalnog sporazumijevanja, koja povezuje interese, želje i potrebe, očekivanja - vlasnika, zaposlenih, okoline, poslovnih partnera, države. Koristi informacije i podatke od svih poslovnih susreta, ljetnih razgovora sa zaposlenicima, strateških radionica, okruglih i stolova drugih oblika, sudjelovanja školskih institucija, s ciljem povezivanja teoretičara s praktičarima i obratno.   

Individualizam ili kolektivizam?
Pitanje broj 2.: Ulazimo li s (re)osiguravajućim tvrtkama u sferu poslovnog individualizma, u kojem će nam pomoći jedino vlastiti kolektivizam skupnih interesa? Ljudi ipak vole pripadati kolektivu. Nije nam problem prihvaćati nove izazove i promjene sustava, no većina nas teško zaboravlja stare običaje i mijenja se nabolje. Termometar stvarnosti zato nam u zadnji tren kaže da dolazi vrijeme jake poslovne polarne zime individualizacije, a kako bismo preživjeli, valja uključiti vruću diferencijaciju kolektiva. Uključimo se brzo. Uključimo se još brže. Uključimo se sada. No, čini se da uz vrućinu trebamo nešto veće, novije, iznenađujuće, nešto što konkurencija ne može rastaviti na dijelove i ne može brzo kopirati. Naravno, govorimo o viziji (re)osiguravajućih tvrtki 21. stoljeća, koja se temelji na zajedničkom djelovanju prema istom cilju. Tu trebamo svi ponovno sjesti, uzeti si vremena, u miru popiti kavu, poigrati se sa svojim mislima, međusobno  komunicirati. Viziju kolektivizma tako pretvaramo u zajedničke aktivnosti, zatim u zajedničku viziju. Možda ćemo tako biti korak ispred budućnosti individualizma. Naravno, odluka je opet na nama. U nastavku slijedi nekoliko pitanja i pokoji odgovor vezan uz mogući razvoj vlastite vizije = konkretnog izgleda (re)organizacije budućnosti.

Vizija 21. polarnog stoljeća, kratko, ali slatko!
Vizija nam daje ustrajnost na zacrtanom putu. Drži nam moral i pruža ruku nade. Uključuje procese koje bismo trebalo bolje razviti i operacije koje bismo trebali ojačati. Ona je naše mjerilo napretka i odgovor na pitanje jesmo li blizu naših snova - ili smo već tamo. Prati promjene, utječe na njih, a tako mijenja temelj u poslovnoj zgradi konkurencije, diktirajući poslovni tempo i stvarajući rezonancu razumijevanja između zaposlenih i poslovnih partnera. Vizija nikad ne kopira, ona stalno inovira. Putuje po cijelom svijetu bez vize, i to s globalnom putovnicom povjerenja. Stalno traži viši smisao od samog profita. Ona je najbolje ulje za motor po tropskom ljetu i u polarnoj zimi. Kao kućica je od lego kockica: jednostavno je sastavimo, a konkurencija je teško rastavi! Prisutna je i kod zdravstvenih osiguranja. Kao transfuzija za sve krvne grupe, pozitivne i negativne, šalje pravodobno informacije i podatke po cijelom organizmu (re)organizacije. Odlikuju je zajednička zamisao, jasan identitet (re)organizacije. Kao magnet privlači i omogućuje svim zaposlenima da se igraju u novim dvorištima poslovnih akcija, umjesto u starim piramidalnim organizacijama. Puno komunicira, tako da (re)organizaciju iz pustinje osjećaja seli u džunglu punu pozitivnih događaja. Ona govori kako naša (re)organizacija gleda na svijet, s tim da uključuje sve zaposlene.
Daje smjer vodstvu pri donošenje odluka i u komunikaciji sa zaposlenima, s time da aktivno traži povratne informacije. Plete tapiseriju povjerenja koja bolje povezuje sve suradnike od bilo kojega analitičnog modela. Traži kolektivnu mudrost svih zaposlenih. Gasi svjetla u praznim toaletama, kupi papiriće po hodnicima.
Kuha čaj i kavu suradnicima. Katkad je priključena na električni trenutak smijeha i širi epidemiju pozitivnih elektromagnetnih silnica. Usmena komunikacija joj je jača strana. Krasi je osjećaj za ljudskost jer jača pozitivne misli (re)organizacije s uzajamnom usklađenosti njezina djelovanja. Stalno drži razinu međusobna povjerenja i poštivanja. Što je to zapravo vizija?
Vizija (re)osiguravajućih (re)organizacija je smjer s vrućim kursom na putu u 21. polarno stoljeće. Napisana na papiru A4 formata, stalno je prisutna u praksi, i to u prvoj poslovnoj liniji na terenu. Svi zaposleni stoje odmah iza nje. Vizija je tako holografska slika naše (re)organizacije u kojoj se cjelina zrcali kroz um i srce svakoga njezina zaposlenika. Iako je kratka, može biti slatka, baš kao dobra, jaka, crna kava!