Casopis za pravo, ekonomiku i praksu osiguranja i reosiguranja

[ Vladimir Miletić ]

Politike umirovljenja u Europi vrlo su različite, bez obzira na slične trendove u starenju stanovništva. U nekim državama dob umirovljenja je i dalje vrlo niska, a druge  uspijevaju zadržati starije osobe zaposlenima. Koliko na te razlike utječu propisi vezani uz umirovljenju, koliko razlike u zdravstvenim politikama, a koliko kvaliteta zaposlenja?  Provedeno istraživanje SHARE (Survey of Health, Aging and Retirement in Europe) u trinaest europskih zemalja baca novo svjetlo na ta pitanja i od velikog je interesa i za Hrvatsku, iako naši građani nisu bili uključeni u istraživanje. Autori analize su A. Boersch-Supan, A. Brugiavini, E. Croda i J. Siegrist sa sveučilišta u  Mannheimu, Veneciji i Düsseldorfu.

Stres na poslu i mentalna nestabilnost
Općenita stajališta o prijevremenom umirovljenju uglavnom su sljedeća. Smatra se da je velik utjecaj olakšica i poticaja za ranije umirovljenje, odnosno izlazak iz svijeta rada, a mogućnosti su: prijevremena mirovina, invalidska mirovina, bolovanje i naknada za nezaposlenost. Poslodavcima je, čini se, lakše otpustiti starijeg negoli mlađeg radnika u postupku restrukturiranja tvrtke. Na to uvelike utječe zdravstveno stanje radnika. Očekivano trajanje zdravog života varira više negoli ono standardnog života, a stope invalidnosti prilično su različite među europskim zemljama. Rašireno je vjerovanje da su stariji radnici fizički i mentalno istrošeni, pa trebaju prijevremenu mirovinu. Loša kvaliteta posla pokazuje se kao jedan od glavnih uzroka u odlučivanju da se ide u mirovinu. Iako su se fizičke okolnosti poslova dramatično poboljšale u proteklim desetljećima, smatra se da stres uzrokovan poslom utječe na mentalne nestabilnosti puno više negoli prije. Pritisci na poslu, monotoni poslovi, slabi poticaji i nesigurnosti na poslu utječu na radnike da se umirove što je prije moguće. No, ta stajališta rijetko su potkrijepljena empirijskim podacima.
Upravo ovo istraživanje daje vrijedne podatke i nudi odgovore na dvojbe socijalne politike, koja mora ispitati sve spomenute utjecaje, jer dulje očekivano trajanje života traži stariju dob umirovljenja, kako bi se uravnotežio odnos vremena provedenog na poslu s onim u mirovini. Ako loše zdravlje i slabi radni uvjeti ometaju uspostavu te ravnoteže,  onda se socijalna politika mora usmjeriti na prevenciju zdravlja stanovništva i bolju kvalitetu posla za radnike, a ne samo inzistirati na zakonskom povećanju doba umirovljenja.
Već u dobi od 60 godina podjednak je broj umirovljenih i aktivnih zaposlenih, a u dobi od 66 godina gotovo nitko više ne radi. Posebno nisku stopu sudjelovanja u zaposlenosti osoba od 50 godina i starijih imaju Poljska (16), Italija (18), Austrija (19) i Španjolska (21), a taj udio relativno je visok u skandinavskim zemljama i Švicarskoj. Postotak onih koji se sami izjašnjavaju da su aktivni je najveći, blizu 40 posto, u Švedskoj i malo manje u Danskoj i Švicarskoj. Ali tu se pojavljuju dodatni podaci koji upućuju na to da je dio onih koji se smatraju umirovljenima i dalje aktivan i prima neki dohodak od rada, odnosno radi barem nekoliko sati. To su zaposleni u programima postupnog umirovljenja, koji funkcioniraju u nizu bogatijih zemalja, ali koji ne mogu zaživjeti u Hrvatskoj zbog otpora državne birokracije. Ali ne samo u Hrvatskoj: istraživanje dokazuje da u mediteranskim zemljama ima malo premosnih poslova nakon umirovljenja, za razliku od Švedske, Danske i Švicarske. Te zemlje dokazuju da je zaposlenost u starijoj dobi puno fleksibilnija negoli se to pretpostavlja.

Zdravlje i umirovljenje 
Sljedeći pregled odnosi se na zdrave ispitanike, a temelji se na širokoj paleti pokazatelja koji su kombinirani od vlastitih iskaza do objektivnih mjerila fizičkog i mentalnog zdravlja. Tako su zdravi pojedinci oni koji smatraju da nemaju zdravstvenih smetnji za obavljanje posla, a oni koji funkcioniraju nemaju nikakvih smetnji u obavljanju 14 aktivnosti važnih za svakodnevni život. Neke od tih su ustajanje, tuširanje, odijevanje, jedenje, pripremanje jela, kupnja, telefoniranje i slično.
Ispitanici su u dobi od 50 do 69 godina. Više od 60 posto zdravih je zaposleno u Švedskoj, Danskoj i Švicarskoj, a oko 50 posto u Nizozemskoj, Njemačkoj, Francuskoj i Češkoj. Ispod 40 posto je zaposlenih u Austriji, Italiji i Poljskoj. Očekivano, ispod i oko 20 posto umirovljenika ima u Švedskoj, Nizozemskoj, Danskoj, Švicarskoj i - iznenađujuće - u Španjolskoj, a oko 30 posto u Njemačkoj, Belgiji, Francuskoj, Grčkoj i Češkoj. U Austriji je gotovo 50 posto ispitanika u mirovini, a blizu 40 posto u Italiji i Poljskoj. Umirovljenika koji rade ima relativno malo, ali ipak blizu 10 posto ispitanika u Švedskoj i Češkoj, te nešto manje u Danskoj, Njemačkoj i Švicarskoj.
Pregled ispitanika koji funkcioniraju daje gotovo identične podatke, s time da i Grčka ima oko 50 posto zaposlenih, kao i Češka. U Austriji je samo oko 30 posto zaposlenih, a blizu 50 posto u mirovini, dok je oko 40 posto umirovljenih u Italiji, Poljskoj i Češkoj. Istraživanje pokazuje da zdravlje nije glavni faktor razlika u broju ranih umirovljenika u 13 zemalja, budući da su visoki postoci zdravih ljudi u mirovini u Austriji, Italiji i Poljskoj, više nego dvostruko u zemljama s najnižim stopama umirovljenika.

Kvaliteta posla
Ovo je prvo istraživanje o odnosima kvalitete uvjeta zaposlenja, zdravlja i pojedinačnih odluka o umirovljenju. Pitanja su korištena da se odredi kvaliteta radnog okruženja za svakog pojedinca. Kao reprezentativan je korišten indikator koji mjeri odnos napora koji zaposlenik ulaže u posao i naknade koju dobiva zauzvrat. To uključuje i novčane i nenovčane naknade: poštovanje na poslu, mogućnosti napredovanja, sigurnost zaposlenja i drugo.
Ako su napori uloženi u poslu veći od dobivenih naknada, neravnoteža znači da su loši uvjeti na poslu. U promatranim europskim zemljama uočljiva je velika razlika u postotku ispitanika koji daju takvu, lošu ocjenu svom radnom okruženju. Više od 50 posto ispitanika dalo je loše ocjene vlastitom radnom okruženju u Grčkoj i Poljskoj, pa se tako može smatrati kako je u tim zemljama kvaliteta zapošljavanja vrlo slaba. Između 40 i 50 posto ispitanika dalo je loše ocjene radnom okruženju u Italiji, Austriji, Njemačkoj i Češkoj, pa bi se moglo smatrati da je u tim zemljama kvaliteta zapošljavanja slaba. Sljedeća je skupina zemalja s postotkom od 30 do 40 posto, a to su Danska, Belgija, Francuska i Španjolska, s ocjenama da je tu radno okruženje prihvatljivo. U Švedskoj, Nizozemskoj i Švicarskoj su negativne ocjene ispod 30 posto, što znači da je u tim zemljama kvaliteta zapošljavanja vrlo dobra.
Kakav je odnos kvalitete zaposlenja i ranog umirovljenja? Ispitanici su odgovorili na pitanje bi li otišli u mirovinu prvom mogućom prilikom. Pritom su ocijenili svoje radno okruženje kao pozitivno ili negativno. Uočljive su velike razlike među zemljama, ali u svima radnici koji rade u lošem radnom okruženju žele što prije u mirovinu u daleko većem postotku od onih koji radno okruženje doživljavaju pozitivno. To znači da u Francuskoj, Austriji, Italiji, Španjolskoj, Grčkoj i Poljskoj više od 60 i čak više od 70 posto radnika koji rade u lošem radnom okruženju želi što prije u mirovinu, dok 40 do 50 posto (s iznimkom Španjolske sa 60 posto) radnika koji radno okruženje doživljavaju pozitivno želi što prije u mirovinu. U Danskoj, Njemačkoj, Nizozemskoj, Belgiji i Češkoj oko 50 posto radnika koji rade u lošem radnom okruženju želi što prije u mirovinu, dok samo 25 do 30 posto (s iznimkom Njemačke sa 40 posto) radnika koji rade u dobrom radnom okruženju žele što prije u mirovinu. Konačno, u Švedskoj i Švicarskoj oko 40 posto radnika koji rade u lošem radnom okruženju želi što prije u mirovinu, dok je postotak radnika koji rade u dobrom radnom okruženju i žele što prije u mirovinu oko 25.

Beneficije "tjeraju" u mirovinu
Nesporno je da ekonomski poticaji imaju velik utjecaj na odluke pojedinaca da odu u prijevremenu mirovinu. Beneficije u obliku otpremnina i povoljnih mirovinskih aranžmana utjecale su na veliki val odlazaka u prijevremenu mirovinu u zemljama Zapadne Europe. Taj je val smanjen mirovinskim reformama kojima su povišene godine života za odlazak u redovnu mirovinu i ukinute beneficije, a uvedeni penali za odlazak u prijevremenu mirovinu. Tada su ojačala uvjerenja da su loše zdravlje i nepovoljno radno okruženje vrlo važni čimbenici koji potiču prijevremeno umirovljenje. Istraživanje upućuje na to da slabo zdravlje nije takav čimbenik. U Austriji, Poljskoj i mediteranskim zemljama ima puno neiskorištena radnog kapaciteta starijeg stanovništva, jer mnogi pojedinci dobrog zdravlja nisu zaposleni. Ali sve pokazuje da je loše radno okruženje vrlo važan poticaj radnicima u svim zemljama da nastoje otići u mirovinu što prije.
Zaključci su jasni: europske zemlje trebale bi uložiti dodatne napore da smanje velik teret doprinosa i poreza, s obzirom na to da je trend starenja stanovništva sve izraženiji, kako bi mirovinski sustavi bili trajno održivi. To uključuje mjere za bolje korištenje ljudskih kapaciteta - resursa - koji nisu iskorišteni, a radi se o osobama dobrog zdravlja i usto velikog znanja i iskustva. Posebno bi važno bilo unaprijediti uvjete zaposlenja u Austriji, Poljskoj i mediteranskim zemljama, koje istodobno iskazuju niske postotke zaposlenog starijeg stanovništva i slabu kvalitetu radnog okruženja.

Pouke za Hrvatsku
U Hrvatskoj se provode različita parcijalna, ali vrlo malo sustavnih istraživanja o položaju umirovljenika, kao i o zaposlenima koji su blizu mirovini ili će u kratkom vremenu otići u prijevremenu mirovinu, većinom protiv svoje volje. Na temelju tih istraživanja može se procjenjivati da je udio starijih među zaposlenima nizak i među najnižima u usporedbi sa spomenutim zemljama (budući da je udio svih zaposlenih u Hrvatskoj oko 50 posto radno sposobnog stanovništva). Prilično je istražen položaj umirovljenika, od kojih većina ne može preživljavati od svojih mirovina, koje su u prosjeku oko 40 posto ionako nevelikih plaća. Poznato je i da nisu otklonjene razlike između tzv. starih i novih umirovljenika, iako su donekle ublažene. O zdravstvenom stanju može se nagađati na temelju istraživanja o kvaliteti života, optimizmu i pesimizmu stanovnika Hrvatske, ali i spoznaji o utjecajima rata i posljedica rata, privatizacije, korupcije i slično, pa su procjene da to stanje ne može biti zadovoljavajuće.
Uvjeti rada u većini hrvatskih tvrtki vjerojatno su daleko od idealnih, iako su u mnogima radnici zadovoljni. I konačno, razmatrajući pitanja odlučivanja radnika o odlasku u prijevremenu mirovinu, treba prosuđivati najvažnije: odlučuju li i kada uopće radnici, tj. idu li oni u prijevremenu mirovinu dobrovoljno ili moraju zbog odluke poslodavca.
Sada se pod pritiskom Svjetske banke ponovno predlaže kažnjavanje ranijeg odlaska u mirovinu. Točno je da je radni staž umirovljenika u Hrvatskoj kratak, a usto je teško razumljivo da je dulji onaj prijevremenih (34 godine) od onih u starosnoj mirovini (32 godine). Sigurno da nije dobro rješenje umanjiti ionako mizerne mirovine za ranije umirovljenje. Stoji i to da bi trebalo stimulirati dulji radni staž, većim dodacima za posljednje godine radnog vijeka. Na sadašnjoj razini mirovina i BDP-a te stopi zaposlenih, usred duboke krize, čini se da u Hrvatskoj ima malo dobrih rješenja. Jedno od tih prijedloga je koncept postupna umirovljenja.

Postupno umirovljenje
Prijevremenim umirovljenjima naša se država, ali i poduzetnici, odriče radnog potencijala desetaka tisuća radnika, dok i puno bogatije zemlje smatraju da u iskustvu i znanju takvih ljudi leže goleme vrijednosti. U Hrvatskoj nisu – kao u zemljama EU – poduzete sustavne mjere koje bi olakšale položaj radnicima pri kraju radnog staža, omogućile im lakši i bezbolniji odlazak u mirovinu te korištenje njihova znanja i iskustva i još potaknule dodatno zapošljavanje mladih, obrazovanih radnika.
Stoga je grupa stručnjaka u suradnji s Royal mirovinskim društvom izradila program postupna umirovljenja da bi se pomoglo umirovljenicima s niskim mirovinama i nezaposlenima. Program predviđa rad u nepunom, odnosno skraćenom radnom vremenu, umjesto da zaposlenik ode u prijevremenu mirovinu ili, ako se planira, smanjenje broja zaposlenih, pa time i otkazi pojedinih ugovora o radu. Sadašnja kriza osobito aktualizira taj program, koji je razrađen prije nekoliko godina, ali ne može ući u zakonodavnu proceduru zbog opstrukcije hrvatske birokracije.
Program bi obuhvaćao zaposlene najranije pet godina prije stjecanja uvjeta za starosnu ili prijevremenu mirovinu. Ulaskom u program radno se vrijeme smanjuje na pola. Za polovicu radnog vremena osoba prima pola dotadašnje plaće. Doprinos za mirovinsko osiguranje plaća se za odrađeno radno vrijeme, a tako se računa i mirovinski staž. Radnik u programu ostvaruje mirovinski staž pa su mu umanjenja mirovine kod konačnog umirovljenja manja. Umjesto izgubljene pola plaće za neodrađeno radno vrijeme, radnik prima naknadu. Visina te naknade podjednaka je naknadi za nezaposlene na Zavodu za zapošljavanje. Za razliku od EU, gdje je težište na skraćenom radu umirovljenog radnika uz dodatnu plaću, hrvatski projekt predlaže odgađanje odlaska u mirovinu i rad u skraćenom radnom vremenu, uz manju plaću i dodatnu stimulaciju države. Time bi se smanjio broj umirovljenika, a otvaraju se i mogućnosti za novo zapošljavanje.

Zaposleni kao mentori
Program je koristan za poslodavce jer umjesto otkaza i prekida radnog odnosa stariji zaposlenici ostaju na poslu skraćeno radno vrijeme i nakon nekoliko godina odlaze u mirovinu sporazumno i zadovoljno. Zbog manjeg broja odrađenih radnih sati postoji mogućnost da se u tvrtki otvori nekoliko radnih mjesta za mlade radnike i početnike pa se tako može poboljšati i stupanj obrazovanja i kvalifikacija zaposlenih. Time se koristi znanje i iskustvo starijih zaposlenika, koje mogu prenijeti na mlađe radnike, koji počinju raditi uz njih.
Država također ima koristi jer program omogućuje da veći broj ljudi radi iako zbroj njihovih radnih sati može biti isti. Zaposleni, makar i na pola radnog vremena, aktivni su u ekonomskom i socijalnom životu zemlje, a ne pasivni sudionici koji samo primaju mirovinu, često vrlo malu. Njihovo psihofizičko stanje znatno je bolje, pa time manje opterećuju zdravstveni sustav. Program donosi i neto financijske uštede mirovinskom fondu jer ušteđuje isplate mirovina za vrijeme prijevremenog umirovljenja, budući da su isplaćene naknade predstavljaju samo dio iznosa prijevremene mirovine.
Da bi taj program zaživio, treba donijeti zakon o postupnom umirovljenju koji bi omogućio predloženi rad s pola radnog vremena. Treba predvidjeti sredstva za isplatu naknade. To je lakši dio posla. Teže je edukacijom o prednostima i mogućnostima koje taj projekt pruža promijeniti shvaćanja i predrasude prema starijim radnicima.
Tim programom postiže se stvarno, a ne statističko povećanje zaposlenosti, makar se i ne poveća broj ukupnih radnih sati. Ulaskom svake dvije osobe u program oslobađa se jedno novo radno mjesto s punim radnim vremenom ili dva s pola radnog vremena. Koristi se znanje i iskustvo osoba koje rade skraćenim radnim vremenom. U mnogim okolnostima oni mogu biti mentori i prenositi svoje znanje na mlade novozaposlene radnike. Psihofizički, zdravstveni i socijalni položaj osoba koje ostaju raditi, makar i skraćeno radno vrijeme, prema istraživanjima u nizu zemalja, neusporedivo je bolji nego kod onih koji odlaze u mirovinu. To je i najveća dobit ovog programa za radnike.