Casopis za pravo, ekonomiku i praksu osiguranja i reosiguranja

[ dr. sc. Vladimir Njegomir ]

U zemljama u razvoju, a posebno najnerazvijenijim, ili tzv. zemljama trećeg svijeta, pristup financijskim uslugama koje nude formalne institucije je ograničen, a često i potpuno nedostupan. Ključni razlog je u pretpostavci klasičnih financijskih institucija da su ljudi slabijih mogućnosti manje atraktivni klijenti. Uz to, u zemljama u razvoju česta je korupcija, koja povećava troškove transakcija, ne postoji adekvatna regulativa financijskih usluga, supervizija, država ne jamči za obveze banaka po osnovi depozita, a pokušaji da se osigura pristup financijskim uslugama za sve osnivanjem državnih banaka uglavnom rezultiraju neuspjesima.

Smanjenje siromaštva
Mikrofinancije kao modalitet pružanja usluga najprije se razvio kao ponuda kredita, odnosno tzv. mikrokredita, koje je 1973. prva počela pružati neprofitna organizacija Accion International. Iako se sedamdesetih godina uključuje nekoliko institucija, one su uglavnom bile iz neprofitnog sektora, a razvoj financijskih sustava koji pružaju usluge većini je moguć samo uz prihvaćanje komercijalnog sektora. U većini financijskih institucija u to vrijeme prevladavao je stav da su ljudi sa slabijim financijskim mogućnostima neprofitabilni klijenti. Barijera ulaska na tržište bili su i relativno visoki troškovi transakcija. Osamdesetih godina mikrofinancije pak postaju važna komponenta razvoja i redukcije siromaštva diljem svijeta. Uspjehom mikrofinancijskih institucija u pružanju malim kredita započela je revoluciju.
Prateća medijska pozornost dodatno je pridonijela povećanju interesa komercijalnih institucija za sektor. Devedesetih modeli mikrofinanciranja postaju financijski održivi, regulatorno okruženje je u većem broju zemalja postalo povoljno, a razvoj novih tehnologija i kanala isporuke financijskih usluga omogućio je znatno smanjenje troškova, uz profitabilnost pojedinačno malih transakcija, što je sve zajedno utjecalo na razvoj institucija u ovom sektoru u više od 100 zemalja.
Angažiranje u sektoru mikrofinancija pokazalo se profitabilnim, o čemu svjedoče brojni primjeri, među kojima se izdvaja BancoSol, banka koja je devedesetih osnovana u Boliviji, a u nekoliko uzastopnih godina proglašavana je bolivijskom bankom godine na osnovi ključnih financijskih indikatora, kao što su stopa prinosa na aktivu i kapital te kvaliteta portfelja. Jedan od uspješnih primjera je i Grameen banka, koja je nastala kao rezultat eksperimentalnog projekta iz 1976. Ta banka odobrava je male kredite za razvoj poslovanja uglavnom ženama, a o njezinu značaju govori i činjenica da su banka i njezin osnivač Mohammed Yunus dobili Nobelovu nagradu za mir 2006. U sektoru mikrofinancija angažirane su danas brojne državne organizacije, banke, nevladine organizacije, kooperative, osiguravajuće tvrtke. U segmentu mikrofinancija prisutne su i najveće svjetske banke, kao što su Citygroup, Deutsche Bank, ING i dr.
Poslovanje u segmentu mikrofinancija nameće određene zapreke, kao što su potreba razumijevanja klijenata, lokalnih običaja, religije, etničke diskriminacije, uloge spolova, zatim potreba smanjenja troškova u odnosu na standardno poslovanja, pri čemu uvelike mogu pomoći simplifikacija proizvoda i nove tehnologije, promjene u pristupu upravljanju rizikom, kao i nužnost ispunjavanja institucionalnih i zakonodavnih uvjeta. Inovativno svladavanje tih prepreka potaknuto je ne samo kratkoročnom mogućnošću ostvarenja profita nego i mogućnostima ostvarenja dugoročnog rasta, povećanja tržišnog udjela i unaprjeđenja goodwilla, odnosno vrijednosti brenda i reputacije tvrtke. Unatoč činjenici da trenutni recesijski uvjeti usporavaju razvoj tog sektora, investicijski analitičari navode upravo kontra cikličnu prirodu mikrofinancijskog sektora, temeljeći svoje viđenje na činjenici veće otpornosti mikrofinancijskih institucija na recesijske uvjete u ranijim krizama u zemljama u razvoju kao što je Indonezija. Konačno, ovaj sektor u cjelini ima značajan potencijal za razvoj.

Troškovi upravljanja rizikom
Na osnovi procjena projekta "Sljedeće 4 milijarde" instituta World Resources, procjenjuje se da oko 4 milijarde ljudi u svijetu ostvaruje prihode manje od 3000 dolara po osobi godišnje, a ukupna vrijednost tog tržišta na 5 trilijuna dolara, od čega 70 posto čini azijsko tržište, a po 10 posto tržišta Latinske Amerike, Afrike i Istočne Europe. Izloženost riziku iziskuje troškove upravljanja rizicima, kako kratkoročne tako dugoročne, bilo da je riječ o ex-ante ili ex-post pristupu upravljanju rizikom. Ex-ante pristup polazi od primjene diverzifikacije i ulaska u nisko rizične i nisko profitne djelatnosti, što posljedično dovodi do smanjenja prosječnih primanja i potrošnje, a u krajnjem ishodištu za rezultat ima očuvanje siromaštva. Ex-post pristup podrazumijeva aktivnosti i prateće troškove koji se poduzimaju nakon ostvarenja štetnog događaja. U te aktivnosti, primjerice, spadaju smanjenje potrošnje za ishranu, podjela rizika u neformalnim zajednicama i sl. Te aktivnosti stvaraju troškove koji mogu biti izraženi u vidu mogućeg ugrožavanja zdravlja u slučaju smanjenja izdataka za hranu ili gubljenje imovine. 
Uopćeno gledano, ljudi su oduvijek težili smanjenju izloženost neizvjesnosti, zbog čega i nastaju prvi organizirani oblici grupnog udruživanja, kao što su klanovi, bratstva i plemena. Grupa je pojedincima pružala zaštitu i uzajamnu pomoć među članovima. Vremenom su, međutim, pojedinci i gospodarski subjekti, posebno s industrijskom revolucijom, postali izloženi brojnim rizicima, od kojih zaštita u neformalnim grupama više nije bila dovoljna. I osiguranje nastaje udruživanjem pojedinaca, ali u formalne grupe rizika. Iako u premošćivanju navedenih problema s upravljanjem rizikom i povezanim troškovima upravljanja rizicima i šteta mogu biti značajne i ostale mikrofinancijske usluge, kao što su fleksibilniji oblici štednje i mogućnosti kreditiranja u kriznim situacijama, osiguranju pripada najveće značenje. No, na osiguranje siromašniji često gledaju kao na luksuz ili odnos karakterizira nepovjerenje, s obzirom na to da se ne može vidjeti, osjetiti niti dodirnuti. Unatoč takvom stavu, upravo su siromašni ti kojima su usluge osiguravajućeg pokrića potrebne s obzirom na to da imaju ograničen pristup zdravstvenim uslugama, veća je vjerojatnost da žive u područjima za koja su karakteristične poplave ili druge prirodne katastrofe, što se posebno pogoršava ostvarenjem klimatskih promjena. Uz to, poseban je problem i činjenica da je, prema podacima iz 2000., samo 20 posto populacije bilo uključeno u regularne programe socijalnog osiguranja. Upravo je redukcija siromaštva ključni fokus na koji se, u pogledu potencijala mikroosiguranja, usmjeravaju Svjetska banka i Ujedinjeni narodi. Istraživači i ekonomski teoretičari upozoravaju na potrebu razvoja financijskog sektora, a ne samo industrije, za ostvarenje ekonomskog rasta. Analitičari i mediji, pak, ukazuju na veličinu tržišta mikroosiguranja, koje se često naziva tržištem dna piramide, a komercijalni osiguratelji fokusiraju na mogućnosti ostvarenja profita.

Međunarodni program socijalnog osiguranja
Postoje različita određenja pojma mikroosiguranja. Navest ćemo samo nekoliko ključnih. Prema akademiji mikroosiguranja u Indiji, to je oblik transfera rizika koji karakteriziraju niske premije i niske razine pokrića te prilagođenost ljudima niskih primanja koji nisu zaštićeni tipičnim programima socijalnog osiguranja. Međunarodno udruženja supervizora osiguranja (IAIS) mikroosiguranje određuje kao osiguranje kojem pristup ima populacija s niskim prinosima, koju pružaju brojne institucije, ali kojim se upravlja prema generalno prihvaćenim osiguravajućim praksama, što upućuje na to da se rizicima prihvaćenim u pokriće po osnovi mikroosiguranja upravlja na načelima općevažećim u osiguranju i da se ti rizici financiraju prikupljenim premijama. Churchill definira mikroosiguranje kao financijski aranžman čiji je cilj zaštita ljudi s niskim primanjima od određenih opasnosti u zamjenu za regularno plaćanje premije osiguranja, koje je proporcionalno vjerojatnosti i troškovima povezanim s ostvarenjem rizika. Dakle, iz navedenih definicija jasno je da je sam pojam mikroosiguranje dobio naziv ne zbog veličine rizika, institucije ili kanala isporuke, nego zbog činjenice da je ova vrsta osiguranja prilagođena potrebama ljudi s nižim primanjima.

Indijski osiguratelji života - 6 milijuna korisnika
Gledano na globalnoj razini, mikroosiguranje je prešlo značajan razvojni put. Prije 2002.  godine, gotovo nije imalo ni približno toliko institucija i vrsta proizvoda uključenih kao što je to utvrđeno studijom centra za mikroosiguranje iz 2007. godine. Velik značaj razvoju mikroosiguranja dala je odluka indijskih vlasti da nuđenje usluga osiguranja ruralnim i socijalnim sektorima bude obavezno za sve osiguratelje i kažnjivo ako ne ispunjavaju tu obvezu. Zahvaljujući tome, indijski osiguratelji nude usluge mikroosiguranja, i to životnog, za šest milijuna ljudi, a neživotnog za više od deset milijuna ljudi. Ovom studijom utvrđeno je da postoji 357 različitih proizvoda mikroosiguranja, 116 programa socijalnog osiguranja, 246 mikroosiguratelja, ne računajući državne institucije, koje nude programe socijalnog osiguranja, a 78 milijuna ljudi u 100 najsiromašnijih zemalja imalo je neku vrstu mikroosiguravajućeg pokrića. Utvrđeno je postojanje i značajnijih regionalnih razlika, imajući u vidu činjenicu najveće razvijenosti poslova mikroosiguranja u Aziji. Zdravstveno osiguranje češće je u Zapadnoj i Središnjoj Africi, a u Sjevernoj Africi i Srednjem istoku gotovo i ne postoji ponuda usluga mikoosiguranja. Centrima poslova mikroosiguranja smatraju se Brazil, Južnoafrička Republika i Indija. Studija naglašava značaj regulacije u Indiji za razvoj poslova mikroosiguranja, kao i značaj nedostataka u kanalima distribucije, odnosno nedovoljnog udjela maloprodajnih posrednika i gotovo potpune odsutnosti brokera, što ograničava razvoj mikroosiguranja. Studijom su obuhvaćene i dvije zemlje regije bivše Jugoslavije – Makedonija i Bosna i Hercegovina, no podataka o provođenju mikroosiguranja u tim zemljama nema, što upravo upućuje na mogućnost razvoja mikroosiguranja i u zemljama regiji.

Socijalna odgovornost
Uključivanje komercijalnih osiguratelje ključna je prekretnica u razvoju tržišta mikroosiguranja, kako u pogledu omasovljenja, tako i u raznovrsnosti proizvoda. Iako su relativno najkasnije uključeni, komercijalni osiguratelji uveli su najveći broj novih proizvoda. Uz to, imaju potencijal da distribuiraju mikroosiguranje u velikom obimu, što u kombinaciji s unaprjeđenjima u kvaliteti usluge i prepoznavanju potreba i specifičnih karakteristika tržišta može pridonijeti većem razvoju mikroosiguranja. Iako je ključni razlog privlačenja komercijalnih osiguratelja na tržište mikroosiguranja bio mogućnost generiranja profita, postoje i drugi razlozi, a kao najčešći se navode oni da je riječ je o novom tržištu u razvoju koje ima potencijal za daljnji razvoj, zatim činjenica da se na tržištu mikroosiguranja mogu unaprijediti reputacija i ime tvrtke, te stvoriti preduvjeti za veće sudjelovanje na tržištima za koja je karakterističan rast srednje klase, koja je inače osnovni izvor profitabilnosti osiguratelja. Uz to, mikroosiguranje omogućuje razvijanje dobrih odnosa i sa zakonodavnim i tijelima supervizije na novim tržištima, pridonosi diverzifikaciji rizika, a poznavanje tržišta i inovacije mogu biti primijenjeni i na druge poslovne aktivnosti. Na domaćim tržištima mikroosiguranje može biti iskorišteno i u marketinške svrhe, kao čin korporativne socijalne odgovornosti. Dakle, osim profita, komercijalni osiguratelji u poslovima mikroosiguranja mogu ostvariti i brojne druge financijske i nefinancijske koristi, kako kratkoročnog tako dugoročnog karaktera.
U razvoju mikroosiguranja, bilo da se promatra iz perspektive pojedinačnih tvrtki ili cijelog društva, mora biti prisutan dugoročni strateški pristup. Upravo u cilju bržeg razvoja mikroosiguranja, u posljednjih nekoliko godina počinje se pridavati veća pozornost tom tržištu. Brojni skupovi, među kojima međunarodna konferencija o mikroosiguranju koja se od 2005. održava svake godine ili samit o mikroosiguranju održan 23. i 24. veljače ove
godine, svjedoče o sve većem zanimanju za razvoj mikroosiguranja.

Usluga prilagođene lokalnim običajima
Ulazak na tržište određene zemlje mikroosiguratelji, a posebno komercijalni, započinju ponudom najjednostavnijeg, a i trenutno najrasprostranjenije vrste osiguranja – osiguranja života za slučaj smrti korisnika kredita, a potom postupno uvode druge usluge. Brojne studije upućuju na neprijeporan značaj zdravstvenog osiguranja u siromašnim zemljama. Riječ je o vrsti osiguranja koja je najpotrebnija ljudima, ali istodobno je i najkompleksniji proizvod. Zdravstveno stanje na prvom je mjestu na listi prioriteta, a slijede život, imovina, smrt zbog nezgode i invalidnost, sigurnost posla i ostalo. Međutim, istraživanja upućuju na disparitet potražnje i ponude, odnosno realnog stanja rasprostranjenosti pojedinih vrsta osiguranja. Tako je najrasprostranjenije životno osiguranje, potom osiguranje od nezgode, pa imovine, a upravo najmanje ljudi korisnici su zdravstvenog osiguranja.
U slučaju zdravstvenog mikroosiguranja ključni preduvjet za razvoj je postojanje adekvatne zdravstvene infrastrukture. No, kvaliteta zdravstvene njege u narazvijenim zemljama je na niskoj razini, a upravljanje mogućim programima zdravstvenog osiguranja vrlo teško izvedivo. Kad je riječ o životnom osiguranju, slabost je u činjenici da dominantan udio ima životno osiguranje korisnika kredita, koje suštinski štiti instituciju kreditora za slučaj smrti korisnika. U segmentu imovinskih osiguranja najveća barijera je otežanost kontroliranja prijevara i moralnog hazarda.
Iz aspekta osiguratelja na prvi pogled može postojati potpuna nezainteresiranost s obzirom na to da male svote osiguravajućeg pokrića u pravilu znače i male premije i niske profite. Upravo stoga, da bi mikroosiguranje prosperiralo, mora biti na efikasan način usmjeravano, troškovno efikasno u svima aspektima poslovanja i isporučeno u što je moguće većem obimu. S obzirom na to da je novina i često postoji nepovjerenje, mikroosiguratelji moraju uložiti sredstva u obrazovanje potencijalnih korisnika usluga. U određenim situacijama primjena postojećih politika upravljanja rizikom može biti odgovarajuća, no ključ za razvoj različitih vrsta je jednostavnost. Naime, usluge mikroosiguranja moraju biti ponuđene s relativno malim premijama, malim odštetnim zahtjevima, pa i transakcijski troškovi moraju biti minimalni. Da bi se to ostvarilo, valja razvijati visoko učinkovite usluge, načine distribuiranja polica, prikupljanja premija i rješavanja odštetnih zahtjeva. U ponudi na tržištu mikroosiguranja usluge moraju biti prilagođene lokalnim običajima i kulturama, na što upućuje, primjerice, podatak iz Južne Azije, gdje su žene više zainteresirane za osiguranje života svojih muževa nego vlastitih. Uz jednostavnost usluga, što se posebno odnosi na jednostavnost uvjeta osiguranja i jezika koji se koristi, edukacije lokalnog tržišta, brze isplate odštetnih zahtjeva, potrebno je izabrati distribucijski kanal koji je na određenom tržištu već stekao povjerenje klijenata. U Bangladešu i u Indiji agenti posjećuju obitelji od vrata do vrata, s obzirom na to da tamošnje žene rijetko napuštaju svoje domove.

Premija manja od jednog dolara mjesečno
Zbog ekonomske i socijalne važnosti i snažne potražnje, zdravstveno mikroosiguranje postupno postaje sve veći predmet zanimanja osiguratelja. Primjerice, na temelju povezanosti osiguravajuće grupacije Zurich i komercijalne banke specijalizirane za poslove mikrofinancija BancoSol, ta banka svojim klijentima nudi police životnog osiguranja čija je premija manja od jednog dolara mjesečno. Program uključuje 10,000 obitelji, a pokriva troškove gotovo svih odlazaka liječniku i gotovo sve troškove bolničkog liječenja. Ključni problemi bržeg razvoja zdravstvenog mikroosiguranja su negativna selekcija rizika i moralni hazard. Teorijski, problem se rješava uvođenjem odbitne franšize, koja zahtijeva sudjelovanje osiguranika u šteti i naknadu troškova liječenja u određenom obimu. No, takvi mehanizmi uglavnom se ne primjenjuju u slučaju mikroosiguranja s obzirom na to da je uočeno kako obeshrabruju ljude koji usluge osiguravajućeg pokrića pribavljaju prvi put.
Mirovinsko mikroosiguranje kao vrsta dugoročnog osiguranja nije pretjerano zastupljeno nigdje osim u Kini i Indiji, gdje dvije institucije (All China Federation of Trade Unions u Kini i Life Insurance Corporation of India u Indiji) pružaju pokriće za više od dvadeset milijuna ljudi. Slična je situacija i s osiguranjem od posljedica nesretnog slučaja, koje je također najrazvijenije u Južnoj Aziji. Brojnost proizvoda koji imaju tu vrstu pokrića je najmanja, a nude je isključivo komercijalni osiguratelji, koji zbog limitiranost rizika tu vrstu pokrića koriste često kao usluge kojima ulaze na određeno tržište. Konačno, imovinsko osiguranje najmanje je zastupljeno, imajući u vidu i najmanju potražnju za tom vrstom osiguravajućeg pokrića. Neprofitni osiguratelji uglavnom izbjegavaju neživotna osiguranja i nastoje se specijalizirati za zdravstvena i životna osiguranja. Imajući u vidu da su svote osiguranja i premije male, visoki troškovi kontrola prilikom zaključenja i za trajanja osiguranja, a naročito ostvarenja šteta, i rješavanja odštetnih zahtjeva, čini se da ta vrsta osiguravajućeg pokrića nije dugoročno održiva. Najtraženije vrste imovinskih osiguranja su osiguranje usjeva i plodova, osiguranje domaćih životinja i osiguranje doma, iako u novije vrijeme postoji i prepoznatljivost potreba za zaštitom od katastrofalnih rizika. No, u slučaju osiguranja usjeva troškovi administriranja su iznimno visoki, a odštetni zahtjevi teško dokazivi.

Nužne stalne inovacije proizvoda
Sektor mikroosiguranja zahtijeva stalne inovacije. Jedno od relativno novijih je ponuda proizvoda mikroosiguranja koji se temelje na primjeni indeksa. Primjerice, osiguranje od rizika poplava raspoloživo za pojedine dijelove Džakarte, zahvaljujući suradnji razvojne agencije Njemačke (GTZ), Munich Rea i lokalnog osiguratelja Asuransi Wahana Tata. Kupnjom police osiguranici za premiju u visini od 5,2 dolara dobivaju pokriće u visini od 26 dolara za slučaj da visina vode prijeđe određenu, unaprijed specificiranu razinu. Sličan primjer inovacija je i ILRI projekt u Keniji, koji je jedinstven zbog korištenja indeksa za procjenu vrijednosti žive stoke u slučajevima suše, omogućavajući tako brzu isplatu odštetnih zahtjeva. Satelitskom tehnologijom, indeks procjenjuje štete nastale na usjevima koji imaju izravan utjecaj na opstanak stoke. Bez korištenja indeksa, treba proći prilično vremena kako bi se odštetni zahtjevi riješili i stvarna šteta procijenila, čime bi isplata osiguranicima bila znatno odgođena.
Mikroosiguranje nudi velike mogućnosti za ostvarenje prinosa u budućnosti, kao i drugih koristi za komercijalne osiguratelje, uključujući izgradnju brenda i baze budućih klijenata, s obzirom na to da siromašne zajednice, posebno u Aziji i Latinskoj Americi, u relativno kratkom razdoblju mogu postati imućni klijenti u budućnosti. Uz to, perspektive razvoja mikroosiguranja su dobre. Primjerice, procjene su Microinsurance centra da tržište mikroosiguranja ima potencijal da dostigne pokrivenost od milijarde osiguranika u sljedećih deset godina, ne uključujući male biznise i programe pružanja osiguravajućeg pokrića od katastrofalnih rizika.