«
Povratak na sadržaj
Broj 3 | Godina 2010
Piše: Neven Tišma
Osvijestimo se
Neki dan gledao sam dodjelu nagrade Zlatna kuna. Iako me, dakako, najviše zanimalo tko će od osiguratelja biti nominiran i kome će na kraju biti dodijeljena, nisam mogao, a da s pažnjom ne pratim kratko izlaganje Bože Prke, predsjednika Uprave banke koja je dobila Zlatnu kunu. Njegovo izlaganje bilo je pod jakim utjecajem recentnih pritisaka na bankarski sektor, čiji se profiti stavljaju već neko vrijeme pod povećalo, a što je u doba krize postalo još izraženije.
I doista, bankarski sektor u Hrvatskoj "odbacuje" svojim dioničarima gotovo 5 mlrd. kuna profita godišnje. Taj je iznos prošle godine zbog krize smanjen oko 25 posto, što je direktna posljedica činjenice da su čak tri puta (s oko 1 mlrd. kuna na oko 3 mlrd. kuna) porasle rezervacije za loše plasmane banaka.
Osigurateljni sektor nije profitabilan. Netko me može natjerati da preciznije napišem da nije dovoljno profitabilan jer nominalni profiti postoje. No, oni su zanemarivi. U posljednjih 10 godina osigurateljni sektor "odbacivao" je u prosjeku oko 150 milijuna kuna godišnje neto profita. To je zanemariva brojka uzme li se u obzir veličina godišnje premije. Taj iznos postaje relativan ako shvatimo da je manji od jedan posto ukupne vrijednosti bilance osigurateljnog sektora
No, to je još uvijek odličan rezultat bankarskog sektora, zbog čega je došao pod pritisak čak i samih saborskih zastupnika, koji su nedavno spočitavali bankarskom sektoru da "kapitalizira hrvatsku krizu".
Zbog toga je Prka na dodjeli Zlatne kune uzeo ulogu glasnogovornika cijelog bankarskog sektora. Otprilike je rekao da je bankarski sektor u Hrvatskoj stabilan, da banke uspješno ostvaruju svoju zadaću medijatora između štediša i investitora te da i dalje imaju veliku odgovornost prema svim "stakeholderima", prije svega kroz adekvatnost kapitala i opreznost u poslovanju. Da bi tu odgovornu ulogu uspješno ostvarivale, nastavio je Prka, banke moraju biti profitabilne.
I doista, u pravu je. Banke moraju biti (visoko) profitabilne da bi dugoročno bile stabilne.
No, isto bi trebalo vrijediti i za osigurateljni sektor. I on mora biti profitabilan da bi dugoročno mogao biti stabilan i ostvarivati svoju ulogu udruživanja međusobno neovisnih rizika, ulogu solidarnosti.
Međutim, naš osigurateljni sektor jednostavno nije profitabilan. Netko me može natjerati da preciznije napišem da nije dovoljno profitabilan jer nominalni profiti postoje. No, oni su relativno mali, zanemarivi. U posljednjih 10 godina osigurateljni sektor "odbacivao" je u prosjeku oko 150 milijuna kuna godišnje neto profita. To je zanemariva brojka uzme li se u obzir veličina godišnje premije. Još više taj iznos postaje zanemariv, ustvari relativan, ako shvatimo da je manji od jedan posto ukupne vrijednosti bilance osigurateljnog sektora. Bilancu osigurateljnog sektora u najvećoj mjeri čine pričuve, koje su u velikoj mjeri stvar procjene, pa je tih prosječnih godišnjih 150 milijuna kuna profita moglo lako biti 0 ili 150 milijuna kuna gubitka.
Profita, dakle, nema, ali kao da nema ni svijesti o tome, da parafraziram bankare, osiguratelji moraju biti profitabilni da bi dugoročno bili stabilni! Te svijesti zasigurno nema, među onima koji bi trebali zakonodavno oblikovati osigurateljnu industriju. Pa se tako svako malo donose zakoni i pravilnici kojima netko zagrabi u našu, doduše praznu vreću i izbije nam nekoliko desetaka ili stotina milijuna kuna.
Te svijesti nema dovoljno niti među nama osigurateljima. Mi smo kao industrija prečesto spremni žrtvovati profitabilnost za veći rast. Iako to nije odlika samo našeg osigurateljnog tržišta u toj ludoj trci za tržišnim rastom, doveli smo se u nekim segmentima u bezizlaznu situaciju. Tu prije svega mislim na portfelj kaska koji tone i po obuhvatu, ali i po prosječnoj premiji. Za ilustraciju, u siječnju ove godine osiguratelji su osigurali jednak broj vozila kao i u siječnju 2007., isplatili jednak iznos šteta kao u siječnju 2007., a zaračunali 7 milijuna kuna manju premiju nego u siječnju 2007. Ako se još pritom i naplata smanjila, lako je izračunati da nastavak tog trenda znači da će u kasku 2010. biti za gotovo 100 milijuna kuna lošija osigurateljima nego 2007. Kasko je danas u velikoj mjeri "subvencioniran" portfeljem AO, jer taj portfelj pokazuje pozitivne pomake. Iako su osiguratelji izdali nešto manje polica u siječnju 2010. nego u siječnju 2007. godine, skupili su 7 milijuna kuna više premije. Ali ono što veseli je da su štete platili čak 30 milijuna kuna manje nego u siječnju prije tri godine.
Takav AO portfelj sada je profitabilan i, kao što smo rekli, "subvencionira" kasko. Vjerojatno zbog toga što na tržištu više nema (barem ne u većoj mjeri) nelegalnih bonusa, a cjenik defakto nije liberaliziran. Uvođenje potpune liberalizacije doista može dovesti do ruiniranja profitabilnosti. U Europsku uniju, pak, nećemo moći ući bez praktične liberalizacije AO-a jer bi onda bili jedina zemlja u EU koja u praksi ne dopušta segmentirane tarife. Kako ćemo se mi kao osigurateljno tržište provući kroz tu dvojbu, postaje sve više i više jedno od ključnih pitanja naše industrije, odnosno njezine profitabilnosti.
I doista, bankarski sektor u Hrvatskoj "odbacuje" svojim dioničarima gotovo 5 mlrd. kuna profita godišnje. Taj je iznos prošle godine zbog krize smanjen oko 25 posto, što je direktna posljedica činjenice da su čak tri puta (s oko 1 mlrd. kuna na oko 3 mlrd. kuna) porasle rezervacije za loše plasmane banaka.
Osigurateljni sektor nije profitabilan. Netko me može natjerati da preciznije napišem da nije dovoljno profitabilan jer nominalni profiti postoje. No, oni su zanemarivi. U posljednjih 10 godina osigurateljni sektor "odbacivao" je u prosjeku oko 150 milijuna kuna godišnje neto profita. To je zanemariva brojka uzme li se u obzir veličina godišnje premije. Taj iznos postaje relativan ako shvatimo da je manji od jedan posto ukupne vrijednosti bilance osigurateljnog sektora
No, to je još uvijek odličan rezultat bankarskog sektora, zbog čega je došao pod pritisak čak i samih saborskih zastupnika, koji su nedavno spočitavali bankarskom sektoru da "kapitalizira hrvatsku krizu".
Zbog toga je Prka na dodjeli Zlatne kune uzeo ulogu glasnogovornika cijelog bankarskog sektora. Otprilike je rekao da je bankarski sektor u Hrvatskoj stabilan, da banke uspješno ostvaruju svoju zadaću medijatora između štediša i investitora te da i dalje imaju veliku odgovornost prema svim "stakeholderima", prije svega kroz adekvatnost kapitala i opreznost u poslovanju. Da bi tu odgovornu ulogu uspješno ostvarivale, nastavio je Prka, banke moraju biti profitabilne.
I doista, u pravu je. Banke moraju biti (visoko) profitabilne da bi dugoročno bile stabilne.
No, isto bi trebalo vrijediti i za osigurateljni sektor. I on mora biti profitabilan da bi dugoročno mogao biti stabilan i ostvarivati svoju ulogu udruživanja međusobno neovisnih rizika, ulogu solidarnosti.
Međutim, naš osigurateljni sektor jednostavno nije profitabilan. Netko me može natjerati da preciznije napišem da nije dovoljno profitabilan jer nominalni profiti postoje. No, oni su relativno mali, zanemarivi. U posljednjih 10 godina osigurateljni sektor "odbacivao" je u prosjeku oko 150 milijuna kuna godišnje neto profita. To je zanemariva brojka uzme li se u obzir veličina godišnje premije. Još više taj iznos postaje zanemariv, ustvari relativan, ako shvatimo da je manji od jedan posto ukupne vrijednosti bilance osigurateljnog sektora. Bilancu osigurateljnog sektora u najvećoj mjeri čine pričuve, koje su u velikoj mjeri stvar procjene, pa je tih prosječnih godišnjih 150 milijuna kuna profita moglo lako biti 0 ili 150 milijuna kuna gubitka.
Profita, dakle, nema, ali kao da nema ni svijesti o tome, da parafraziram bankare, osiguratelji moraju biti profitabilni da bi dugoročno bili stabilni! Te svijesti zasigurno nema, među onima koji bi trebali zakonodavno oblikovati osigurateljnu industriju. Pa se tako svako malo donose zakoni i pravilnici kojima netko zagrabi u našu, doduše praznu vreću i izbije nam nekoliko desetaka ili stotina milijuna kuna.
Te svijesti nema dovoljno niti među nama osigurateljima. Mi smo kao industrija prečesto spremni žrtvovati profitabilnost za veći rast. Iako to nije odlika samo našeg osigurateljnog tržišta u toj ludoj trci za tržišnim rastom, doveli smo se u nekim segmentima u bezizlaznu situaciju. Tu prije svega mislim na portfelj kaska koji tone i po obuhvatu, ali i po prosječnoj premiji. Za ilustraciju, u siječnju ove godine osiguratelji su osigurali jednak broj vozila kao i u siječnju 2007., isplatili jednak iznos šteta kao u siječnju 2007., a zaračunali 7 milijuna kuna manju premiju nego u siječnju 2007. Ako se još pritom i naplata smanjila, lako je izračunati da nastavak tog trenda znači da će u kasku 2010. biti za gotovo 100 milijuna kuna lošija osigurateljima nego 2007. Kasko je danas u velikoj mjeri "subvencioniran" portfeljem AO, jer taj portfelj pokazuje pozitivne pomake. Iako su osiguratelji izdali nešto manje polica u siječnju 2010. nego u siječnju 2007. godine, skupili su 7 milijuna kuna više premije. Ali ono što veseli je da su štete platili čak 30 milijuna kuna manje nego u siječnju prije tri godine.
Takav AO portfelj sada je profitabilan i, kao što smo rekli, "subvencionira" kasko. Vjerojatno zbog toga što na tržištu više nema (barem ne u većoj mjeri) nelegalnih bonusa, a cjenik defakto nije liberaliziran. Uvođenje potpune liberalizacije doista može dovesti do ruiniranja profitabilnosti. U Europsku uniju, pak, nećemo moći ući bez praktične liberalizacije AO-a jer bi onda bili jedina zemlja u EU koja u praksi ne dopušta segmentirane tarife. Kako ćemo se mi kao osigurateljno tržište provući kroz tu dvojbu, postaje sve više i više jedno od ključnih pitanja naše industrije, odnosno njezine profitabilnosti.
.jpg){kind=logo}
.jpg)
