Casopis za pravo, ekonomiku i praksu osiguranja i reosiguranja

Drugi mirovinski stup uveden je kao jedino moguće rješenje za ostvarenje pristojnih mirovina i kontrolu deficita mirovinskog sustava u dužem razdoblju, pogotovo u uvjetima sve bržeg starenja populacije. Kako taj glavni razlog za reformu mirovinskog sustava u međuvremenu nije nestao, otvaranje drugog stupa moglo bi imati nesagledive posljedice, kako na mirovinski sustav, tako i na tržište kapitala, ali i na državni proračun, poručili su nedavno s briefinga s novinarima čelnici obveznih mirovinskih fondova, odgovarajući na najavu mogućih promjena vezanih uz drugi mirovinski stup.
Podsjetimo, mediji su najprije počeli upozoravati kako se sustav obvezne kapitalizirane štednje pokazao lošim izborom za osiguranike, točnije mahom osiguranice, koje su u posljednje dvije, tri godine ostvarile pravo na prijevremenu mirovinu i tako počele koristiti mirovinu iz drugog stupa nakon samo šest ili sedam godina štednje u drugom stupu. Neposredno nakon što je na to upozorila i Hrvatska stranka umirovljenika (HSU), zatraživši od Vlade da preispita učinak drugog stupa i da se pronađu rješenja za prvih stotinjak umirovljenika iz drugog stupa, kao i za sve one koji bi uskoro mogli ostvariti pravo na mirovinu, pri čemu postoji opasnost da im ukupna mirovina iz prvog i drugog stupa bude manja nego da su cijeli radni vijek proveli samo u prvom stupu, pokazalo se da bi to mogao biti povod da Vlada posegne prema imovini građana ne bi li se pokrpale rupe u proračunu. Premijer Sanader, naime, na zahtjev HSU odgovorio je najavom preispitivanja reforme mirovinskog sustava, pa i varijante da se otvori mogućnost povratka osiguranika iz drugoga u prvi stup. Nagađanja o tome jesu li u Vladi pritom mislili na sve osiguranike ili samo one koji su u vrijeme kada je novi sustav zaživio (2002. godine) imali između 40 i 50 godina, trajala su dovoljno dugo da se oko drugog stupa stvori negativna atmosfera. Stoga raduje nedavni zaključak stručnjaka okupljenih u Ekonomsko vijeće, koji su odbili dati ad hoc ocjenu hrvatskog mirovinskog sustava i prijedloge rješenja, predloživši ono što i sami fond menadžeri već dulje vrijeme očekuju: osnivanje stručne skupine koja može dati cjelovite odgovore.
U analizi stanja u mirovinskom sustavu, u kojoj navode i moguća rješenja za poboljšanje drugog mirovinskog stupa (a ta se analiza temelji na analizi Arhivanalitike, koju potpisuje njezin direktor Velimir Šonje), u Udruzi fond menadžera predlažu, zapravo, novu reformu mirovinskog sustava kojom bi se poboljšala efikasnost drugog mirovinskog stupa: prije svega, promjenu formule za izračun osnovne mirovine iz sustava generacijske solidarnosti za razdoblje tijekom kojeg je osiguranik proveo i u drugom stupu te uvođenje dodatka na mirovinu i za one koji su štedili u drugom stupu, makar samo i u razmjernom iznosu, za razdoblje staža provedeno samo u sustavu generacijske solidarnosti.
Naime, računica pokazuje da je formula za izračun osnovne mirovine izrazito restriktivna i nepovoljna za članove drugog stupa te da formula, zajedno s dodatkom, čini i više od 90 posto razlika između mirovina iz starog i onih iz novog sustava, dok je trenutačna kriza na tržištu kapitala, koja je dovela do pada vrijednosti imovine osiguranika, odnosno do manjih isplata onima koji su tijekom prošle i ove godine ostvarili pravo na mirovinu, na visinu njihove mirovine utjecala tek s jedan posto. Osim toga, posve je nelogično da osiguranici koji cijeli svoj radni vijek uplaćuju cijeli, ili najmanje dvije trećine doprinosa u sustav generacijske solidarnosti ne mogu ostvariti pravo na benefite iz tog sustava, istaknuo je Dinko Novoselec, direktor AZ obveznog mirovinskog društva i trenutačni predsjednik Udruge fond menadžera na razgovoru s novinarima. Jedan od dodatnih argumenata protiv te nelogičnosti je i činjenica da osiguranici koji su dio staža odradili u Hrvatskoj, a dio u inozemstvu, danas imaju pravo na razmjerni dio dodatka, dok oni koji su cijeli radni vijek proveli u Hrvatskoj, možda tako da su 25 godina bili samo u sustavu generacijske solidarnosti, a pet i u drugom stupu, to pravo nemaju. Damir Grbavac, direktor Raiffeisen obveznog mirovinskog društva te Dubravko Štimac, direktor PBZ Croatia osiguranje obveznog mirovinskog društva kažu kako uvođenje tog dodatka ne bi bilo preveliki trošak za državu, barem ne onakav kakav se na prvi pogled čini. Naime, iako je u kategoriji onih koji su 2002. godine imali između 40 i 50 godina oko 110.000 osiguranika te još 20-ak tisuća onih koji mirovine ostvaruju po posebnim propisima, puno je manji broj osiguranika koji će doista i ostvariti pravo na prijevremenu mirovinu, i time biti umirovljeni na temelju kratkog razdoblja štednje u drugome stupu, slijedom čega su mirovine u prosjeku manje od onih koje bi osiguranici ostvarili samo u drugom stupu. Procjene pokazuju da bi to moglo biti oko 15.000 do najviše 25.000 osiguranika, dok će ostali do mirovine raditi najmanje 15 godina, i duže, čime se ipak stvaraju pretpostavke da im ukupna mirovina bude viša od one koju bi primali samo iz sustava generacijske solidarnosti.
Ipak, radi dodatne zaštite tih osiguranika, i Udruga fond menadžera predlaže da im se omogući povratak u sustav generacijske solidarnosti, no ne odmah, nego u trenutku umirovljenja, kao izbor povoljnije mirovine. "Na temelju čega bi članovi danas uopće mogli donositi sud o tome koja će im mirovina biti povoljnija i odluku hoće li se vratiti u sustav generacijske solidarnosti ili ostati u drugom stupu? Radi se o ljudima koji će ići u mirovinu za 15-ak i više godina i nitko im danas ne može jamčiti kolika će se mirovina iz prvog stupa isplaćivati tada, niti hoće li se isplaćivati dodatak. I tko će snositi odgovornost za eventualnu pogrešku i stvaranje možda i još većih nepravdi u sustavu u tom slučaju", zapitao je Dinko Novoselec, obrazlažući stav Udruženja. Štoviše, fond menadžeri i ističu kako većina članova drugog stupa koji su 2002. godine imali između 40 i 50 godina nije pogriješila  odlukom o ulasku u drugi stup. Naime, njihova prosječna dob danas iznosi 49 godina, što znači da su 2002. godine imali u prosjeku 42 godine, a to ukazuje da  je većina osiguranika dobro shvatila preporuku da se drugi stup može isplatiti samo mlađima i da bi oni iznad 45 mogli pogriješiti. Osim toga, prosječno stanje na računu tih osiguranika kreće se oko 32.000 kuna, dok prosjek za sve članove iznosi oko 15.000, što ukazuje na to da su u drugi stup ušli oni s višim plaćama, a time i većim šansama da do mirovine uštede dovoljno sredstava da im se ulazak u drugi stup u konačnici isplati.

"No, da bi se drugi stup u konačnici isplatio, država mora nastaviti s razvojem drugog stupa, a jedan od preduvjeta za to je i povećanje doprinosa", ističe Petar Vlaić, direktor Erste Plavi obveznog mirovinskog fonda. Udruženje fond menadžera, doduše, tu promjenu ne traži za osiguranike koji su 2002. godine imali između 40 i 50 godina i pravo izbora načina štednje za mirovinu, jer bi se veći dio razlika u mirovinama mogao otkloniti izmjenom formule i uvođenjem dodatka te pravom na izbor povoljnije mirovine. No, za osiguranike koji su 2002. godine bili mlađi od 40 i koji su u drugi stup bili raspoređeni po sili zakona, bez toga nema boljih mirovina, ističu u Udruženju fond menadžera drugog stupa. Novoselec, Grbavac, Štimac i Vlaić podsjećaju, pritom, kako je ta mjera bila u nacrtu zakonskih prijedloga u početku mirovinske reforme, s time da je Hrvatska trenutačno jedina zemlja od svih tranzicijskih koje su uvele drugi stup, koja je još na pet posto doprinosa za drugi stup. Fond menadžeri predlažu da se s povećanjem stope doprinosa krene od 2010. godine, i to za jedan postotni bod godišnje, dok stopa izdvajanja ne dosegne 10 posto bruto plaće. "Procjene pokazuju da bi se tranzicijski trošak time povećao za oko 800 milijuna kuna godišnje, što i nije neostvarivo, uzmemo li u obzir da je tranzicijski trošak na početku reforme iznosio oko 2,4 milijarde kuna. Također, time bi se postupno prebacivao teret troškova za financiranje mirovina na drugi stup, čime bi se smanjio pritisak na sustav generacijske solidarnosti", ističe Petar Vlaić.
Uz sve te mjere, fond menadžeri priželjkuju i promjenu pravila ulaganja, koja bi omogućila primjenu različite ulagačke politike s računom jednoga osiguranika, ovisno o njegovoj dobi. Predlažu, naime, uvođenje podportfelja na računu jednoga osiguranika, čime bi se otvorila mogućnost da veći dio doprinosa mlađih osiguranika bude uložen u rizičnije vrijednosne papire koji donose i veći povrat na dugi rok ulaganja, kao i da imovina "starijih" osiguranika, pogotovo onih koji se približavaju mirovini, bude zaštićena povećanjem uloga u manje rizičnu imovinu. Za osiguranike koji tek ulaze u svijet rada, a time i u obvezne mirovinske fondove, kao i za one koji su 2002. godine imali manje od 30 godina, time bi se stvorile pretpostavke za to da se na njihovim računima tijekom cijelog radnog vijeka nakupi dovoljno sredstava da mirovine koje će ostvariti budu i značajno više od onih koje se danas jamče iz sustava generacijske solidarnosti.

Nastavak "padajućeg" trenda

Vrijednost imovine osiguranika u drugom mirovinskom stupu i dalje "sigurno pada". Tako je krajem siječnja prosječna vrijednost obračunske jedinice četiri obvezna  fonda iznosila 132,1835, a krajem ožujka 130,1247 kuna, odnosno oko 1,5 posto manje. Ukupna neto imovina obveznih mirovinskih fondova iznosila je 22,89 milijarde kuna, što je oko 0,01 posto više nego u siječnju. No, na računima osiguranika danas je 65,98 milijuna kuna manje nego što su uplatili od početka 2002. godine, kada je zaživio drugi stup. Dio tih razlika treba pripisati minusu koji su fondovi zabilježili lani (podsjetimo, mirex je bio negativnih 12,5 posto), a dio se odnosi na ulazne, odnosno izlazne naknade koje se plaćaju mirovinskim društvima koja upravljaju fondovima. Naravno, na umanjenje ukupne imovine utječu i isplate osiguranicima koji su stekli pravo na mirovinu.  "Pad imovine uzrokovan je negativnim prinosima mirovinskih fondova u 2009. godini, proizašlih najviše iz činjenice da su dionička tržišta u zemlji i inozemstvu nastavila s velikim padom, pa su tako inozemna tržišta u koja mirovinski fondovi smiju ulagati od početka godine pala oko 20 posto, a Crobex je u istom razdoblju pao 25 posto. Neke čvrste naznake oporavka svjetskih tržišta još nema, no činjenica je da su dionice po vrednovanju jeftine, čak i kad se u vrednovanje uključe projekcije gospodarske krize. Ekonomski pokazatelji razvijenih zemalja i dalje se pogoršavaju, no u usporedbi s prošlim gospodarskim krizama može se očekivati da će se dionička tržišta stabilizirati prije gospodarskih pokazatelja, a oni će biti potvrda kraja krize" komentira rezultate poslovanja fondova od početka ove godine Petar Vlaić iz Erste Plavi obveznog mirovinskog fonda.

Prinosi i stopa doprinosa manji dio problema

U svojoj analizi stanja u drugom stupu i mogućim poboljšanjima tog sustava, direktor Arhivanalitike, Velimir Šonje, ističe kako osnovni uzrok malim mirovinama prvih osiguranika koji su otišli u mirovinu iz drugog stupa nije greška u izboru drugog stupa, naknade koje se naplaćuju od svih uplata za financiranje troškova poslovanja društva koje upravlja mirovinskim fondom, ili visina prinosa, nego su to, prije svega, promjene, odnosno beneficije koje su u međuvremenu uvedene u sustavu generacijske solidarnosti.
Šonje to pojašnjava na primjeru osobe koja je u drugi stup uplatila 64.794 kune, a u trenutku umirovljenja joj je na račun u mirovinskom osiguravajućem društvu isplaćeno 73.448 kuna, na temelju čega ima pravo na mirovinu od 216,63 kune. Osnovna mirovina iz sustava generacijske solidarnosti tog osiguranika iznosi 2535,52 kune, što daje ukupnu mirovinu od 2752,15 kuna. Da je osiguranik bio osiguran samo u sustavu generacijske solidarnosti, mirovina iz prvog stupa, bez prava na dodatak, iznosila bi 2822,14 kuna, odnosno "samo" 69,99 kuna više. S godinama štednje u drugom stupu, ta se razlika gubi, odnosno procjene pokazuju da bi već od 2010. godine ona bila tek nekoliko kuna, ili je ne bi uopće bilo, no kako je uvedeno i pravo na dodatak, sustav generacijske solidarnosti za ovog je osiguranika daleko isplativiji. Uz mirovinu, ostvario bi, naime, još 702 kune dodatka.
Razlike u visini mirovine nisu značajne provede li se računica uz nešto višu stopu prinosa fondova, što znači da prinosi na kraći rok ne igraju značajnu ulogu. No, da je tijekom reforme stopa izdvajanja za drugi stup povećana te da je osiguranik umjesto 73.448 kuna u trenutku umirovljenja na računu imao 120.000 kuna, mirovina iz drugog stupa iznosila bi 347,43 kune, a ukupna mirovina (dakle ona iz prvog i drugog stupa), 2883 kune. Ta bi mirovina bila 2,2 posto viša od mirovine iz sustava generacijske solidarnosti, ako se izuzme pravo na dodatak, zaključuje Šonje. U grubo, on procjenjuje kako prinosi i naknade koje fondovi naplaćuju za pokriće troškova poslovanja objašnjavaju tek jedan posto problema, da eventualna greška pri odabiru drugog stupa čini 19 posto problema (i isključivo to zbog toga što stopa doprinosa nikada nije povećana),  dok je povećanje beneficija u prvome stupu i restriktivna formula za izračun osnovne mirovine proizvela 80 posto razlika između mirovina iz starog i onih iz novog sustava.


Treći mirovinski stup

Uglavnom bez negativnih trendova vezano uz uplate i odlaske iz sustava

Gotovo sasvim nezamijećeno, u aktualnoj raspravi o mirovinskom sustavu, prošao je prijedlog iz analize stanja u mirovinskom sustavu Velimira Šonje, da se uvedu porezne olakšice za poslodavce koji žele uplaćivati doprinos za račun svojih zaposlenika u dobrovoljnim mirovinskim fondovima, što već godinama priželjkuju i menadžeri dobrovoljnih mirovinskih fondova. Krajem veljače u trećem stupu štedjelo je nešto manje od 150.000 osiguranika (među kojima je oko 17.000 članova zatvorenih dobrovoljnih fondova), što je još uvijek daleko ispod očekivanja s početka reforme i svakako daleko ispod potrebe. Zanimljivo je kako, unatoč krizi na tržištu kapitala i padu vrijednosti imovine gotovo svih dobrovoljnih mirovinskih fondova u 2008. godini (AZ benefit i Erste Plavi protect ostvarili su pozitivan prinos), čini se da osiguranici nisu izgubili povjerenje u dobrovoljnu mirovinsku štednju, niti su značajno povećali oprez kod uplata.
"Zbog krize na tržištima kapitala članovi fonda su više zainteresirani za kretanje vrijednosti na svojim računima, ali nismo primijetili pojačanu želju članova koji su mlađi od 50 godina da podignu novac sa svojih računa. S obzirom da se broj članova fonda konstantno povećava, a fond već posluje više od pet godina i aktivnosti vezane uz izlazak članova ipak se povećavaju. Izlasci su najčešće vezani uz odlazak u mirovinu, a u najvećem broju slučajeva članovi svoje pravo ostvaruju kada idu u redovnu mirovinu. Druga vrsta izlazaka je zbog smrti pojedinog člana, a s obzirom da su sredstva na osobnim računima nasljedna, isplaćuju se nasljednicima", kaže Veronika Šapina Pezelj, direktorica Croatia osiguranje dobrovoljnog mirovinskog društva. Dodaje kako su uplate doprinosa u CO otvoreni dobrovoljni fond kroz cijelu prošlu godinu bile stabilne, uz značajan rast zabilježen u prosincu 2008. i siječnju 2009. – u prvom slučaju zbog povećanih uplata članova da bi ostvarili porezne olakšice, a u drugom zbog uplate državnih poticaja.
"U vremenu recesije velik dio hrvatskih građana, s izvjesnom rezervom gleda na ulaganja u bilo kakve financijske proizvode. Zahvaljujući činjenici da dobrovoljni mirovinski fondovi imaju umjereno konzervativnu investicijsko ulagačku politiku, iz čega proizlazi optimalan omjer rizika i dobiti, situacija recesije i neizvjesnosti nije se odrazila na ulaganje u dobrovoljne mirovinske fondove, što potvrđuje da je sve više onih koji su svjesni da se i sami moraju brinuti o svojoj budućoj mirovini", kaže i Mandica Zulić, direktorica Raiffeisen dobrovoljnog mirovinskog društva. "Za dugoročne ulagače, poput Raiffeisen dobrovoljnih mirovinskih fondova, odnosno njihovih članova, na krizu treba gledati kao na priliku i treba je maksimalno iskoristiti. No, moramo naglasiti da je ovo posebno značajno za postojeće članove dobrovoljnih mirovinskih fondova, te da je upravo razdoblje krize vrijeme kada je najisplativije ulagati u fondove, ali naravno i započeti štedjeti u dobrovoljnom mirovinskom fondu", dodaje naša sugovornica. Kaže kako velikim uspjehom smatra činjenicu da  je trend učlanjenja unatrag godinu dana, usprkos svim okolnostima, stabilan, a priljev novih članova zadovoljavajući i podjednak u odnosu na prijašnje godine, što znači da kriza nije ostavila traga u tom segmentu. "Isto možemo reći i za uplate naših članova", kaže Mandica Zulić. Kada se govori o izlascima iz fonda, uglavnom se radi o osobama koje prema ugovorenoj dinamici i duljini štednje prenose sredstva u mirovinsko osiguravajuće društvo kako bi koristili mirovinu.
U Erste Plavi dobrovoljnim mirovinskim fondovima, međutim, bilježe manji priljev osiguranika i negativnu dinamiku vezano uz uplate. "Broj novo pridošlih članova unazad šest mjeseci, odnosno od 1. kolovoza 2008. do 31. siječnja 2009. godine, je 25 posto manji nego u odnosu na isto to razdoblje godinu dana ranije. Erste Plavi dobrovoljni mirovinski fondovi prikupili su u tom razdoblju 1.679 novih članova, a u istom razdoblju prije godinu 2.259 članova", pojašnjava Senka Fekeža Klemen, direktorica Erste Plavi dobrovoljnog mirovinskog društva. "Pored toga, promijenila se i kvaliteta uplata. Članovi ipak, u prosjeku, uplaćuju nešto manje iznose nego prije krize", kaže naša sugovornica. Što se tiče odlazaka u mirovinu, u Erste Plavi društvu nema puno zahtjeva za raskidom ugovora, a glavni razlog vjerojatno je relativno mlada dob članova. U prosjeku, oni imaju 38 godina.
No, spomenute negativne trendove ne treba doživjeti kao veliki problem, ističu u Erste Plavi dobrovoljnom mirovinskom društvu. "Naime, dobrovoljna mirovinska štednja dosad nije zabilježila snažne prodajne rezultate tako da nije bilo niti naglih padova prodaje. To je oblik štednje koji se sporo razvija, prodaje se pojedinačno a ne u "paketu" s ostalim financijskim proizvodima, ciljna skupina su osobe s višim primanjima koji su financijski osviještene i jasno im je da se moraju pobrinuti sami za financijsku neovisnost u vrijeme umirovljenja. S obzirom na kretanja na tržištu kapitala i cjelokupno lošiju sliku na globalnom financijskom tržištu, može se zaključiti da su članovi dobro educirani i da su svjesni dugoročnosti ulaganja, a time i prosječnog prinosa koji bi im u konačnici ipak trebao ići u korist", kaže naša sugovornica.