«
Povratak na sadržaj
Broj 3 | Godina 2009
Hrvoje Pauković - predsjednik HUO-a
Kad nemaš kome uzmi osigurateljima
Osiguratelji od Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi te HZZO-a traže da se pristupi odgovarajućoj, na preciznim podacima utemeljenoj, procjeni stvarne štete koju pretrpi HZZO te da se sukladno istoj postigne sporazum s društvima za osiguranje i hitno pristupi izmjeni Zakona o obveznom zdravstven
Tri mjeseca nove poslovne godine su prošla, a noćna mora za osiguratelje ne prestaje. Država (zasad) ne odustaje od novog nameta koji će, ostane li sve tako kako jest, osiguravajućim društvima ove godine izbiti iz džepa 270 umjesto 50 milijuna kuna. Riječ je, naravno, o izdvajanju 10 posto iz naplaćene funkcionalne premije osiguranja od automobilske odgovornosti na temelju pretpostavke da toliko iznose štete osiguranika HZZO-a s naslova liječenja ozljeda u prometu. Osiguratelje je ovaj potez države blago rečeno ogorčio iz više razloga:
1. Odluka o novom nametu donesena je bez znanja i sudjelovanja osiguratelja i bez analize što će ona značiti za njihovo poslovanje.
2. Osiguratelji argumentirano tvrde kako su i dosad (sukladno zakonu) podmirivali HZZO-u sve troškove liječenja svojih osiguranika, ali su ti troškovi bili pet puta manji.
3. Odluku o novom nametu država donosi bez znanja Hanfa-e, dakle državne nadzorne agencije, koja raspolaže s točnim podacima o spornim troškovima.
4. Hanfa, također, raspolaže podacima da je već i sadašnja premija od autoosiguranja nedostatna 5 do 7 posto da pokrije troškove šteta nastalih u autoosiguranju.
5. Osiguratelji ne mogu novi namet preliti u više cijene osiguranja jer najveći domaći osiguratelj Croatia osiguranje, čiji je vlasnik država, donosi odluku, mnogi smatraju pod utjecajem svog vlasnika, o zadržavanju sadašnjih cijena.
6. Zadržavanje sadašnjih cijena moglo bi dovesti i do najcrnjeg scenarija u kojem osiguratelji više ne bi mogli plaćati štete, a to onda uz gašenje nekih društava donosi i gubitak povjerenja u cijelu osigurateljnu industriju.
7. Novim nametom za dugo je zamrznuta liberalizacija cijena i uvjeta osiguranja od autoodgovornosti koja je Zakonom proklamirana s 1. siječnjem 2008. godine.
U takvoj, za mnoge osiguratelje bezizlaznoj situaciji, većina njih pomoć je potražila u zajedničkoj akciji preko svojeg krovnog udruženja Hrvatskog ureda za osiguranje. Za početak Ustavnom sudu podnesen je zahtjev za preispitivanjem ustavnosti odluke kojom ih država tjera da plate nešto što nisu potrošili. Vjeruje se da će Ustavni sud presuditi u njihovu korist kao što je to bilo 2002. i 2003. godine kada je na istovjetan način država pokušala osigurateljima nametnuti izdvajanja za Vatrogasnu zajednicu i Crveni križ. Nevolja je samo u tome što na presudu Ustavnog suda treba čekati od dvije do pet godina, a za to vrijeme pojeo vuk magare.
Što još mogu osiguratelji i je li osim ustavne tužbe još nešto poduzeto? S tim pitanjem obratili smo se Hrvoju Paukoviću, direktoru Hrvatskog ureda za osiguranje.
Pauković kaže kako su osiguratelji tom prilikom informirani da su se pri izradi odredbi novog Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, predlagatelj zakona i HZZO rukovodili procjenama o štetama koju prouzroče vozači koji imaju osiguranu automobilsku odgovornost s obzirom da zbog dugogodišnjih poteškoća u statistikama i evidencijama relevantni podaci ne postoje. Prema izrečenim tvrdnjama, njihove procjene govore o iznosu od oko 180 milijuna kuna godišnje štete koje ti vozači prouzroče HZZO-u. Također smo informirani da je HZZO, slijedom navedene procjene, zatražio podatke o premiji osiguranja od automobilske odgovornosti od Ministarstva financija RH koje ih je navodno obavijestilo da iznos funkcionalne premije za 2007. godinu koji su naplatila društva za osiguranje iznosi 1,8 milijardu kuna pa je, shodno navedenom podatku, HZZO predložio da Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju sadrži izdvajanje od čak 10 posto iz naplaćene funkcionalne premije.
Prema tim podacima funkcionalna premija za 2007. godinu iznosila je 2.36 milijardi kuna, a u 2008. godini 2.55 milijardi kuna. Dakle, radi se o iznosima koji su gotovo 700 milijuna veći od iznosa koji su predlagatelj zakona i HZZO koristili za simulaciju, odnosno za određivanje postotka koji je trebao dovesti do ciljanog iznosa od 163, odnosno 180 milijuna kuna. Iz navedenog proizlazi da se primjenom zakonom određene stope od 10 posto društvima za osiguranje nameće obveza u iznosu od 255-270 milijuna kuna, a ne u iznosu koji su predlagatelj zakona i HZZO imali u vidu.
Da cijele priča bude još čudnija predstavnici Ministarstva financija RH, na čije se podatke HZZO poziva, izričito opovrgavaju da su HZZO-u dostavili bilo kakve podatke o funkcionalnoj premiji, a kamoli u onoj visini koju je HZZO uzeo u obzir prilikom određivanja visine postotka izdvajanja za HZZO.
Sve to, kaže Pauković, jasno govori da je došlo do ozbiljne pogrešne kalkulacije na štetu društava za osiguranje i zato je od Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi i HZZO-a zatraženo da se pristupi odgovarajućoj, na preciznim podacima utemeljenoj, procjeni stvarne štete koju pretrpi HZZO te da se sukladno istoj postigne sporazum s društvima za osiguranje i hitno pristupi izmjeni Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju. Ohrabruje, kaže naš sugovornik, da smo nakon tog sastanka dobili informaciju kako pravna služba Ministarstva zdravstva s HZZO-om radi na prijedlogu određenih promjena koje će, nadam se, ići u korist osigurateljne industrije.
I tu je, kaže Pauković, Hrvatski ured za osiguranje stao u zaštitu svojih članova.
Na temelju odluke Upravnog odbora HUO-a podnesen je prijedlog za pokretanje postupka ocjene suglasnosti zakonskih odredbi s Ustavom RH. Također smo počeli razgovore s mjerodavnim institucijama, prije svega s Ministarstvom turizma, kako bi se ispravila ova nelogičnost. Naime, osiguravajuća društva ne obavljaju nikakve poslove koji bi ih neposredno povezivali s turizmom pa se ne vidi ni opravdanost za ovaj namet. Da ne govorimo o tome da se ovakvim postupkom osigurateljna industrija stavlja u neravnopravan položaj prema drugim sektorima financijskog tržišta za koje takav namet nije predviđen.
Ako bi svemu što je rečeno trebalo nešto dodati onda je to svakako konstatacija da se i ovom prilikom jasno pokazalo ono što osiguratelji stalno tvrde: između zakonodavca i struke nema komunikacije koliko god to onaj prvi pokušava demantirati. Država i njezini organi donose zakone, propise i pravilnike po svom nahođenju bez rasprave s osigurateljima kako će se ti akti odraziti na njihovo poslovanje. Pa ako ćemo pravo i na realizaciju onih deset milijardi osigurateljnih kuna godišnje od kojih se dobar dio, i opet po zakonu, ulaže u državne vrijednosnice.
1. Odluka o novom nametu donesena je bez znanja i sudjelovanja osiguratelja i bez analize što će ona značiti za njihovo poslovanje.
2. Osiguratelji argumentirano tvrde kako su i dosad (sukladno zakonu) podmirivali HZZO-u sve troškove liječenja svojih osiguranika, ali su ti troškovi bili pet puta manji.
3. Odluku o novom nametu država donosi bez znanja Hanfa-e, dakle državne nadzorne agencije, koja raspolaže s točnim podacima o spornim troškovima.
4. Hanfa, također, raspolaže podacima da je već i sadašnja premija od autoosiguranja nedostatna 5 do 7 posto da pokrije troškove šteta nastalih u autoosiguranju.
5. Osiguratelji ne mogu novi namet preliti u više cijene osiguranja jer najveći domaći osiguratelj Croatia osiguranje, čiji je vlasnik država, donosi odluku, mnogi smatraju pod utjecajem svog vlasnika, o zadržavanju sadašnjih cijena.
6. Zadržavanje sadašnjih cijena moglo bi dovesti i do najcrnjeg scenarija u kojem osiguratelji više ne bi mogli plaćati štete, a to onda uz gašenje nekih društava donosi i gubitak povjerenja u cijelu osigurateljnu industriju.
7. Novim nametom za dugo je zamrznuta liberalizacija cijena i uvjeta osiguranja od autoodgovornosti koja je Zakonom proklamirana s 1. siječnjem 2008. godine.
U takvoj, za mnoge osiguratelje bezizlaznoj situaciji, većina njih pomoć je potražila u zajedničkoj akciji preko svojeg krovnog udruženja Hrvatskog ureda za osiguranje. Za početak Ustavnom sudu podnesen je zahtjev za preispitivanjem ustavnosti odluke kojom ih država tjera da plate nešto što nisu potrošili. Vjeruje se da će Ustavni sud presuditi u njihovu korist kao što je to bilo 2002. i 2003. godine kada je na istovjetan način država pokušala osigurateljima nametnuti izdvajanja za Vatrogasnu zajednicu i Crveni križ. Nevolja je samo u tome što na presudu Ustavnog suda treba čekati od dvije do pet godina, a za to vrijeme pojeo vuk magare.
Što još mogu osiguratelji i je li osim ustavne tužbe još nešto poduzeto? S tim pitanjem obratili smo se Hrvoju Paukoviću, direktoru Hrvatskog ureda za osiguranje.
Namet na krivim procjenama
Naravno da činimo sve što je moguće, kaže Pauković. Održali smo sastanak s posebnom radnom grupom HZZO-a koju je predvodio ravnatelj te ustanove Tihomir Strizirep. Na tom su sastanku prezentirani podaci i argumenti Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi i Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje koji su doveli do sadašnjeg zakonskog ređenja naknade šteta HZZO-u. S naše strane iznesena su gledišta osiguratelja i relevantni podaci s kojima raspolaže osigurateljna industrija.Pauković kaže kako su osiguratelji tom prilikom informirani da su se pri izradi odredbi novog Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, predlagatelj zakona i HZZO rukovodili procjenama o štetama koju prouzroče vozači koji imaju osiguranu automobilsku odgovornost s obzirom da zbog dugogodišnjih poteškoća u statistikama i evidencijama relevantni podaci ne postoje. Prema izrečenim tvrdnjama, njihove procjene govore o iznosu od oko 180 milijuna kuna godišnje štete koje ti vozači prouzroče HZZO-u. Također smo informirani da je HZZO, slijedom navedene procjene, zatražio podatke o premiji osiguranja od automobilske odgovornosti od Ministarstva financija RH koje ih je navodno obavijestilo da iznos funkcionalne premije za 2007. godinu koji su naplatila društva za osiguranje iznosi 1,8 milijardu kuna pa je, shodno navedenom podatku, HZZO predložio da Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju sadrži izdvajanje od čak 10 posto iz naplaćene funkcionalne premije.
Primjenom zakonom određene stope od 10 posto društvima za osiguranje nameće se obveza u iznosu od 255 do 270 milijuna kuna, a ne u iznosu od 180 milijuna kuna do kojeg su predlagatelj zakona i HZZO došli na temelju netočnih podataka o visini funkcionalne premije
Međutim, kaže Pauković, ta procjena šteta i računica iz njih izvedena nisu točne. Prema podacima društava za osiguranje koja su i prije navedenih odredbi plaćali HZZO-u nastale štete stvarne štete su daleko manje. U 2005. godini one su iznosile 57.993.645 kuna, u 2006. godini 67.401.244 kune, u 2007. godini 51.055.063 kune, a u prvih 11 mjeseci 2008. godine 42.005.118 kuna. Zbog toga je vrlo teško prihvatiti procjenu od oko 180 milijuna kuna štete godišnje, s obzirom da nam nije poznato kojim metodama procjene se uopće moglo doći do tog iznimno visokog iznosa, tim više što nam je od samog HZZO-a ukazano da ne postoje vjerodostojne evidencije takvih šteta. Štoviše, i u prezentaciji Prijedloga reforme zdravstva na koju je HZZO ukazao, evidentirani trošak HZZO-a iz svih prometnih nesreća iznosi oko 90 milijuna kn (str.104), a kao "ciljani iznos" naveden je iznos od oko 163 milijuna kuna, a ne 180 milijuna kuna.Netočni i podaci o funkcionalnoj premiji
Pauković iznosi još jednu zabrinjavajuću činjenicu: HZZO je kao mjerodavni podatak za izračun stope koja će se primijeniti na funkcionalnu premiju koristio iznos od 1,8 milijardu kuna funkcionalne premije za 2007. godinu. Taj je podatak prema navodima HZZO, zaprimljen od strane Ministarstva financija RH. Moramo ukazati, kaže naš sugovornik, da se radi o ogromnoj razlici u odnosu na točne statističke podatke kojima raspolažu Hanfa i HUO i oni su javno dostupni.Prema tim podacima funkcionalna premija za 2007. godinu iznosila je 2.36 milijardi kuna, a u 2008. godini 2.55 milijardi kuna. Dakle, radi se o iznosima koji su gotovo 700 milijuna veći od iznosa koji su predlagatelj zakona i HZZO koristili za simulaciju, odnosno za određivanje postotka koji je trebao dovesti do ciljanog iznosa od 163, odnosno 180 milijuna kuna. Iz navedenog proizlazi da se primjenom zakonom određene stope od 10 posto društvima za osiguranje nameće obveza u iznosu od 255-270 milijuna kuna, a ne u iznosu koji su predlagatelj zakona i HZZO imali u vidu.
Da cijele priča bude još čudnija predstavnici Ministarstva financija RH, na čije se podatke HZZO poziva, izričito opovrgavaju da su HZZO-u dostavili bilo kakve podatke o funkcionalnoj premiji, a kamoli u onoj visini koju je HZZO uzeo u obzir prilikom određivanja visine postotka izdvajanja za HZZO.
Sve to, kaže Pauković, jasno govori da je došlo do ozbiljne pogrešne kalkulacije na štetu društava za osiguranje i zato je od Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi i HZZO-a zatraženo da se pristupi odgovarajućoj, na preciznim podacima utemeljenoj, procjeni stvarne štete koju pretrpi HZZO te da se sukladno istoj postigne sporazum s društvima za osiguranje i hitno pristupi izmjeni Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju. Ohrabruje, kaže naš sugovornik, da smo nakon tog sastanka dobili informaciju kako pravna služba Ministarstva zdravstva s HZZO-om radi na prijedlogu određenih promjena koje će, nadam se, ići u korist osigurateljne industrije.
Nije zdravstvo jedino
Nije zdravstvo jedino koje od osiguratelja traži ono što nije njihovo. Od 1. siječnja tim putem je krenuo i turizam pa je, i opet zakonom, određeno da su osiguravajuća društva obvezna plaćati članarinu turističkim zajednicama, a to je za osiguratelje nova obveza koja bi ih ove godine olakšala za daljnjih 25 milijuna kuna.I tu je, kaže Pauković, Hrvatski ured za osiguranje stao u zaštitu svojih članova.
Na temelju odluke Upravnog odbora HUO-a podnesen je prijedlog za pokretanje postupka ocjene suglasnosti zakonskih odredbi s Ustavom RH. Također smo počeli razgovore s mjerodavnim institucijama, prije svega s Ministarstvom turizma, kako bi se ispravila ova nelogičnost. Naime, osiguravajuća društva ne obavljaju nikakve poslove koji bi ih neposredno povezivali s turizmom pa se ne vidi ni opravdanost za ovaj namet. Da ne govorimo o tome da se ovakvim postupkom osigurateljna industrija stavlja u neravnopravan položaj prema drugim sektorima financijskog tržišta za koje takav namet nije predviđen.
Ako bi svemu što je rečeno trebalo nešto dodati onda je to svakako konstatacija da se i ovom prilikom jasno pokazalo ono što osiguratelji stalno tvrde: između zakonodavca i struke nema komunikacije koliko god to onaj prvi pokušava demantirati. Država i njezini organi donose zakone, propise i pravilnike po svom nahođenju bez rasprave s osigurateljima kako će se ti akti odraziti na njihovo poslovanje. Pa ako ćemo pravo i na realizaciju onih deset milijardi osigurateljnih kuna godišnje od kojih se dobar dio, i opet po zakonu, ulaže u državne vrijednosnice.
.jpg){kind=logo}
.jpg)
