Casopis za pravo, ekonomiku i praksu osiguranja i reosiguranja

[Zvonko Gajski]   

"Primjena Zakona o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma u osigurateljnoj djelatnosti nameće mi mnoge dvojbe i zabrinutost. Prije svega jer je u cijelom kontekstu ove priče depopularizacija životnog osiguranja. Životno osiguranje nježna je biljka, a na ovaj način institucionaliziramo borbu protiv životnog osiguranja. Takav opsežan upitnik ne može potpisati normalan čovjek, ja vam to nikad ne bih potpisao."

Nakon tih riječi Drage Jakovčevića, profesora Ekonomskog fakulteta u Zagrebu,  kongresnom dvoranom prolomio se pljesak odobravanja sudionika sedmih Dana hrvatskog osiguranja koji su početkom studenoga održani u Opatiji. Što je to Dragu Jakovčevića, uglednog profesora i vrsnog poznavatelja prilika u osigurateljnoj djelatnosti, potaknulo na tako žestok istup i zašto su ga sudionici opatijskog skupa popratili jednako žestokim izrazima odobravanja? Odgovor na to pitanje nije ni lak ni jednostavan, a njegova posebnost može se shvatiti samo ako ga stavimo u kontekst jedne od glavnih tema ovogodišnjih Dana hrvatskog osiguranja. Naime, raspravljalo se ondje i o utjecaju zakonskih promjena na industriju osiguranja, a zajednički nazivnik bio je da je osigurateljna djelatnost prenormirana, da se zakoni i propisi mijenjaju prebrzo, da se o njima odlučuje bez njih samih te da niti jedna promjena zakonske regulative u posljednje dvije godine nije išla na ruku osigurateljima. Naprotiv.

Lagani kaos
Možda je najslikovitije nezadovoljstvo osiguratelja postojećom zakonskom  regulativom u osiguranju opisala Snježana Bertoncelj, predsjednica Uprave Erste osiguranja, pitanjem koje je uputila sudionicima skupa: "Zna li netko u dvorani koliko se u posljednje dvije godine izmijenilo zakona i propisa kojima se regulira naše poslovanje?
Ne znam ni ja, ali dovoljno je da prelistate stranice Hanfe sa zakonskom regulativom, pa da vidite kako popisu tih promjena nema kraja – od Zakona o osiguranju sa svim pravilnicima, do Zakona o pranju novca, Zakona o zaštiti na radu, Zakona o zaštiti osobnih podataka, Zakona o državnom inspektoratu, Zakona o identifikacijskom broju, Zakona o doprinosima i cijelog niza drugih zakona, propisa i pravilnika koji se stalno mijenjaju. Te izmjene, kad se donesu, mora netko iščitati, vidjeti njihov značaj, implementirati ih u poslovanje, a vi svi znate koliko je to velik posao i koliko je ljudi na tome angažirano".
Za Snježanu Bertoncelj riječ je o "lagano kaotičnom stanju" jer preglomaznu zakonsku regulativu prate brojne nejasnoće i kontradiktornosti u tumačenju pojedinih zakonskih odredaba, pri čemu osiguratelji "nemaju relevantnu adresu na kojoj bi mogli dobiti odgovore na pitanja koja im se nameću".

Drakonske sankcije
Kako to izgleda u praksi, pokazalo se i u raspravi o gore spomenutom Zakonu o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma. Već se iz uvodnog izlaganja Danijele Husinec, direktorice Sektora životnih osiguranja u Triglav osiguranju, o obvezama osiguratelja koje im taj zakon nameće dalo naslutiti kako će on biti još jedan kamen spoticanja u odnosima osiguratelja s regulatorom i nadzornim tijelom. Jer, iako zakon postoji od 1997., tek su njegovim izmjenama početkom godine osigurateljima propisane mnogo strože obveze uz velike, da ne kažemo drakonske, novčane kazne za nepridržavanje slova zakona. Zasad se odredbe odnose samo na osiguratelje koji se bave prodajom životnih osiguranja, no prema riječima Danijele Husinec, postoje naznake da bi se mogle uskoro, možda već sljedeće godine,  proširiti i na sve vrste neživotnih osiguranja. Dakako, ta napomena izazvala još veći interes za taj zakon kod sudionika Dana hrvatskog osiguranja.
Za nas osiguratelje, kaže Danijela Husinec, kao i za naše komorsko udruženje,   odmah se postavilo pitanje zašto se moramo baviti provođenjem tog zakona kad nemamo tako velikih ulaza novca. To više što nas obvezuje na ispunjavanje mnogo novih obrazaca prilikom sklapanja ugovora o životnom osiguranju jer moramo utvrđivati mnoštvo novih podataka i o klijentu i o porijeklu novca i o samoj vlasničkoj strukturi, ako je riječ o pravnim subjektima. No, činjenica je da se danas za pranje prljavog novca i financiranje terorizma sve više koriste svi postojeći surogati novca, uključujući dionice i police osiguranja, te da se po toj osnovi zakon odnosi i na osiguratelje.
Da provođenje zakona neće biti mačji kašalj, vidi se i po brojnim podzakonskim aktima koji ga prate. To su:
- Pravilnik o obavješćivanju Ureda za sprječavanje pranja novca o sumnjivim transakcijama i osobama
- Pravilnik o obavješćivanju Ureda za sprječavanje pranja novca o gotovinskoj transakciji u vrijednosti od 200 tisuća kuna i većoj te o uvjetima pod kojima obveznici za određene stranke nisu dužni obavješćivati Ured o gotovinskoj transakciji
- Pravilnik za interne revizore o načinu provođenja interne revizije
- Pravilnik o uvjetima za određivanje stranaka koje se mogu svrstati u stranke neznatnog rizika
- Pravilnik o prepuštanju analize trećim osobama (javnim bilježnicima i sl.).
Dakako, tu su već i spomenute novosti u odnosu na Zakon iz 1997. godine. Prije svega novi (izmijenjeni) zakon definira pojmove "pranje novca" i "financiranje terorizma". Pod pranjem novca podrazumijeva se obavljanje radnji kojima se prikriva pravi izvor novca ili druge imovine za koju postoji sumnja da je pribavljena na nezakonit način u zemlji i inozemstvu. Riječ je o kaznenom djelu kojim se pokušava nezakonito stečeni novac, na bilo koji način, pretvoriti u legalni. Taj novac, naravno, nikad nije legalan, ali s obzirom na to da mu se tjekom pranja gubi trag porijekla, on za vlasnika postaje čist novac. Financiranje terorizma podrazumijeva osiguravanje ili prikupljanje sredstava, zakonitih ili nezakonitih, s namjerom da ga teroristi ili terorističke organizacije upotrijebe za počinjenje terorističkoga kaznenog djela.
Nadalje, novim je zakonom definiran nadzor nad obveznicima u koje spadaju i osiguratelji iz segmenta životnih osiguranja, i to od Hanfe, Financijskog inspektorata, Ministarstva financija i Ureda za sprječavanje pranja novca. Proširen je i krug obveznika zakona. Uvedene su mjere dubinske analize stranke, što je velika obveza za osiguratelje, ali i dodatno opterećenje za klijenta. Uveden je pristup temeljen na načelu rizika te pojam strane politički izložene osobe. Uvedeno je ograničenje gotovinskog plaćanja po kojem su zabranjene gotovinske uplate veće od 105.000 kuna, odnosno 15.000 eura. Uvedene su drakonske sankcije za nepoštivanje zakonskih odredbi - od 50 do 700 tisuća kuna. Uvedena je i mogućnost prepuštanja dubinske analize trećoj osobi, primjerice, agencijama ili posrednicima.
Toliko o zakonu, podzakonskim aktima i novostima, a sad dolazi ono najvažnije - što to sve skupa znači za osiguratelje, kakve im obveze nameće?

Obveze i dužnosti
Kao prvo, društva za osiguranje dužna su definirati Pravilnik s uputama i smjernicama za provođenje zakona kojim se uređuje sustav unutarnje kontrole, podjela odgovornosti, ovlaštenje i odgovornost ovlaštenih osoba (ne može biti samo jedna), postupak pripreme i način uporabe "liste indikatora", oblici i opseg pregleda stranaka, čuvanje i zaštita podataka te upravljanje evidencijom.
Drugo, obveza je društva da izradi Analizu rizika i tabele rizika - procjena vlastitog poslovanja i rizičnosti stranaka i transakcija. Temeljem toga izrađuju se tabele rizika koje onda pomažu da se odredi koju stranku treba pregledati običnom dubinskom analizom, koju pojačanom, a koju pojednostavljenom.
Treće, obveza je osiguratelja da imenuje ovlaštene osobe i zamjenike te da o imenovanim osobama obavijesti Ured za sprječavanje pranja novca. Četvrto, osiguravajuća društva trebaju organizirati stručno osposobljavanje osoba uključenih u provođenje odredbi Zakona te izraditi godišnje programe osposobljavanja.
Ako ste pomislili da je to sve, varate se, zakonodavac se tek počeo zagrijavati.
Pod pet, osiguratelji se obvezuju na internu reviziju jednom godišnje, s time da izvješće o obavljenoj reviziji na zahtjev dostave u roku 15 dana Uredu za sprječavanje pranja novca. Pod šest, osiguratelji su obvezni izraditi "listu indikatora", cjelovitu i sažetak za prodajnu mrežu. Pod sedam, osiguratelji su dužni obavještavati Ured za pranje novca o gotovinskim transakcijama većim od 200.000 tisuća kuna odmah ili najkasnije u roku tri dana, o sumnjivim transakcijama za koje zna ili sumnja da su povezane s pranjem novca ili s financiranjem terorizma, bez obzira na iznos, te o odbijanju ili prekidu poslovnog odnosa i odbijanju klijenta izvršavanja transakcija nakon što vidi kakva su pitanja za dubinsku analizu. Ne brinite, ima toga još.
Osmo, osiguratelj je obvezan voditi evidenciju o dostavljenim podacima Uredu za pranje novca u slučaju transakcija od 200.000 kuna i većih ili, pak, sumnjivih transakcija, o strankama, poslovnim odnosima i transakcijama i u čl. 9. Zakona (slučajevi provođenja dubinske analize, uspostavljanje odnosa sa strankama pri transakciji od 105.000 kuna i većoj), o svim složenim i neobičnim transakcijama (čl. 43. Zakona), o uvidima nadzornog tijela iz čl. 75. Zakona. Deveto - osiguratelj ima i dužnosti. To su: dužnost čuvanja podataka i pripadajućih dokumentacija 10 godina nakon prestanka poslovnog odnosa; dužnost privremenog zaustavljanja izvršenja transakcije najviše za 72 sata prema odredbama Ureda za sprječavanje pranja novca i dužnost postupanja prema odredbama Ureda. Zatim dužnost čuvanja tajnosti podataka, odnosno zabrane otkrivanja stranki ili trećim osobama, dužnost posredovanja podataka, informacija i dokumentacije o strankama i transakcijama.
Kako se u tim obvezama osiguratelja često pojavljuje pojam "dubinska analiza",  zakonodavac se pobrinuo da precizira kad se i kako ta dubinska analiza provodi. Na pitanje kada, odgovor je: prilikom svakoga novoga poslovnog odnosa, odnosno prije svakog sklapanja police životnog osiguranja. Na pitanje kako,  odgovor je: osiguratelj mora identificirati stranku, što zapravo znači da stranka ili njezin zakonski zastupnik mora ispuniti obrazac (koji može biti sastavni dio ponude ili zasebni obrazac) sa svim podacima koje zakon zahtijeva. Uz to,  dubinska analiza provodi se pri svakoj transakciji većoj od 105.000 kuna, ako se sumnja u ranije pribavljene podatke, ako se sumnja na pranje novca i financiranje terorizma u vezi sa strankom ili transakcijom.

Cijena nelogičnosti
Uza sve te obveze, dužnosti i objašnjenja, zakonodavac se pobrinuo da u čl. 88. Zakona ovlasti Hanfu da samostalno ili u suradnji s drugim nadzornim tijelima izda smjernice za provođenje zakona. Prve takve smjernice Hanfa je donijela već u lipnju i po njima su osiguratelji počeli raditi tablice rizika. U rujnu su već donesene nove smjernice, što znači da će im se morati prilagoditi i već izrađene tablice rizika... Uz to, Hanfa je izdala i smjernice o potrebnim radnjama prema državama, koje u nedovoljno primjenjuju mjere sprječavanja pranja novca i financiranja terorizma. Osigurateljima su dane i liste offshore financijskih centara, što znači da bi se i vlasnici tvrtki u tim centrima, kada se pojave kod osiguratelja, trebali podvrgnuti posebnim analizama.
Toliko o ovim, još jednima u nizu, izmjenama jednog od zakona. Vjerojatno će sad onima koji su sve ovo uspjeli pročitati postati jasno zašto je gospođa Snježana Bertoncelj rekla da se osiguratelji nalaze u "lagano kaotičnom stanju" kada je posrijedi zakonska regulativa. Vjerojatno je da će i mnogi potencijalni kupci osigurateljne ponude reći isto što i gospodin Drago Jakovčević: "Ja vam te upitnike nikad ne bih potpisao". Vjerojatno je i da ima mnogo istine u onome što je jedan sudionik opatijskog skupa, čije ime, na žalost, nismo zabilježili, u raspravi rekao da se "takvi zakoni donose samo zato da bi netko opravdao svoje postojanje". Vjerojatno je i da će sve to završiti ipak i samo na onome što je rekla gospođa Danijela Husinec: "U pravu su oni koji kažu da ovaj Zakon ima puno nelogičnosti i da na neki način tjera osiguranike od nas, ali mi kao obveznici to moramo raditi da ne platimo drakonske kazne koje su istim tim zakonom propisane".
Da sam zločest, vjerojatno bih na sve to rekao: "Budimo sretni, gore ne može biti".