Casopis za pravo, ekonomiku i praksu osiguranja i reosiguranja

[ Zvonko Gajski ]

Počelo je naopako. Još krajem 2008. osiguratelji su vjerovali kako će osigurateljna industrija zbog svog konzervativnog načina poslovanja u manjoj mjeri biti izložena nastupajućoj krizi nego drugi gospodarski subjekti. No, već prvi mjeseci 2009. demantirali su taj optimizam. Kriza je počela dobrano tresti i vrata i prozore osiguravajućih. Pad vrijednosti burzovnih dionica smanjio im je prinose od ulaganja, smanjena kreditna aktivnost donijela je i smanjenje potrošnje, a kada se ne kupuju automobili, ne grade stanovi i ne otvaraju nove tvornice nema se ni što osiguravati. Ovome možemo još dodati otežanu naplatu premija ili njihovo smanjivanje zbog pada prihoda.
U istom kolopletu neimaštine našla su se i životna osiguranja od kojih su osiguratelji očekivali najviše. Smanjeno kreditiranje  građana i pad vrijednosti dionica  prepolovili su prihode od bankoosiguranja i fond polica. Brojni otkazi i pad kupovne moći donijeli su im i novu noćnu moru - otkaze ugovora, odnosno otkup polica i od očekivane perjanice osigurateljne ponude napravili najvećeg gubitnika. 
Kako jedno zlo nikada ne dolazi samo, svim ovim udarcima na osigurateljna očekivanja pridružili su se na početku 2009. država i njezino nadzorno tijelo Hanfa koji su novim zakonima i propisima donijeli neočekivana opterećenja i  nova ograničenja osigurateljnoj branši. Zbog svega toga već nakon prvog kvartala 2009. osigurateljima je postalo jasno kako je iluzorno vjerovati da bi se i u ovoj godini mogao zadržati skromni rast od 6,8 posto iz 2008. godine. No, krenimo redom.

Ne daš deset, daj sedam

Sasvim sigurno osigurateljnu 2009. obilježit će donošenje novog Zakona o  zdravstvenom osiguranju čijim je odredbama država duboko posegnula u džep autoosiguratelja u korist HZZO-a. Naime, tim su odredbama osiguratelji dobili obvezu da za HZZO izdvajaju 10 posto iz funkcionalne premije od obveznog autoosiguranja za pokriće troškova liječenja svojih osiguranika što je prema svim pokazateljima četiri puta veći iznos od onoga koliko ti troškovi stvarno iznose. Na pritisak osiguratelja koji su i od Ustavnog suda zatražili preispitivanje odredbi novog Zakona taj je, kako su ga osiguratelji nazvali, harač, od 1. rujna smanjen na 7 posto. Međutim, i taj je postotak određen sasvim proizvoljno, bez utemeljenih argumenata i računica, odnosno po sistemu "Ne daš 10, daj 7", jer je vrlo lako dokazati da se stvarni troškovi HZZO-a od osigurateljnih šteta kreću oko 2,5 posto.
Pri svemu tome posebno bode u oči da je odluka države o haraču od 10 posto donesena bez znanja osiguratelja i bez prethodnih razgovora o tome što će ona značiti za njihovo poslovanje. Jednako tako za tu odluku nije znala ni Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga (Hanfa), dakle nadzorna agencije iste te države, koja raspolaže podacima o spornim troškovima, ali i podacima koji pokazuju da je ukupna premija od obveznog autoosiguranja i bez tog harača nedostatna za pokriće ukupnih šteta osiguratelja u tom segmentu osiguranja.
Na žalost, nedaće za osiguratelje tu ne prestaju. Istom logikom "ako može zdravstvo, može i turizam" država odredbama u novom Zakonu o turističkim zajednicama obvezuje, ovoga puta sve osiguratelje da na ime članarine za turističke zajednice moraju izdvajati 0,25 posto iz ukupnog prihoda. Još jedan namet bez utemeljenih opravdanja na koji su se osiguratelji također žalili Ustavnom sudu.
Što preostaje osiguravajućim društvima? Podsjetimo, država je 2002. i 2005. pokušala na isti način nametnuti osigurateljima izdvajanja od jedan posto iz premije autoosiguranja najprije za Vatrogasnu zajednicu, a potom i za Crveni križ, no te je odluke Ustavni sud proglasio neustavnima. Za očekivati je da će se to i sada dogoditi, samo dok to toga dođe odoše milijuni kuna. Računice pokazuju da će samo u ovoj godini taj dvostruki harač izbiti osigurateljima iz džepa oko 200 milijuna kuna.

Pravilnik

Temperaturu je osigurateljima početkom ove godine podigla i Hanfa novim Pravilnikom o promidžbenim aktivnostima kojim se propisuju sadržaji i uvjeti promidžbenih aktivnosti društava za osiguranje kao i postupak davanja odobrenja Hanfe za te promidžbene aktivnosti. Dakako, i taj je Pravilnik donesen bez konzultacija sa strukom. U godini koja je počela opterećena s onim što svi već dobro znamo i kada je borba osiguratelja za svakog klijenta imperativ opstanka na tržištu, donesen je Pravilnik koji znatno otežava i usporava dinamiku promidžbenih aktivnosti. Predugo čekanje na odobrenje Hanfe za promidžbu, pretjerana sveobuhvatnost, propisivanje i kontrola onoga što ne bi trebalo i onoga što ne spada u promidžbu, samo su dio kritičkih primjedbi osiguratelja na račun ovog Pravilnika. Obrazloženje Hanfe kako je Pravilnik donesen da zaštiti potrošače od eventualne obmane u promidžbi za osiguratelje nije bilo uvjerljivo jer se u čak tri alineje članka 65. Zakona o osiguranju jasno precizira što osiguratelji smiju, a što ne u promidžbi svoje ponude. Nakon brojnih kritika i uz angažman Udruženja osiguratelja pri HGK nakon nekoliko mjeseci na stolove osiguratelja došao je izmijenjeni i, rekli bismo, "mekši Pravilnik".

Gubitnik godine

Gubitnik godine bez konkurencije je životno osiguranje. Sve do 2008. glavni generator razvoja i rasta osigurateljne industrije s dvocifrenim rastom, u 2008. zabilježio je rast od samo 2,8 posto. Ove godine procjenjuje se da će pad životnih osiguranja iznositi oko 5 posto dok će industrija u cjelini zabilježiti pad od 2 do 3 posto.
Već smo uvodno spomenuli glavne razloge za loše stanje u prodaji životnih osiguranja. Da će biti loše, iako ne baš toliko, mogao je naslutiti svatko tko je u lipnju prisustvovao okruglom stolu na temu "Životna osiguranja u vrijeme recesije – teret ili nužnost". Vodeći ljudi iz tog segmenta osigurateljne djelatnosti tada su prognozirali pad života od 2 do 3 posto. No, tada se još BDP koliko-toliko držao, a otkupi polica bili su još uvijek rijetkost. Iz obilja prijedloga s tog skupa o tome kako spriječiti veći pad životnih osiguranja bilježimo onaj najglasniji: "Najveći poticaj razvoju i rastu životnih osiguranja mogla bi dati država uvođenjem poreznih olakšica i stimulacija za životna osiguranja po uzoru na one iz trećeg mirovinskog stupa". Zasad država – šuti.    
 
"Druga strana"

Nešto malo dobrog vjetra u osigurateljna jedra zapuhalo je tek na izmaku godine i to na Danima hrvatskog osiguranja u Opatiji. Dva, za osigurateljnu regulativu, ključna čovjeka, Damir Kaufman, ravnatelj Uprave za financijski sustav Ministarstva financija i Ante Samodol, predsjednik Uprave Hanfe, barem su riječima najavili bolja vremena u odnosima osiguratelja i države. Osiguratelji su napokon dočekali da i ta "druga strana" javno kaže kako samo u svakodnevnim kontaktima i suradnji s Ministarstvom financija i Hanfom osigurateljna industrija može pronaći rješenja za probleme koje joj je donijela aktualna gospodarska kriza ali, i trasirati putove svog daljnjeg razvoja. Drugim riječima, osiguratelji bi dobili ono što već godinama bezuspješno traže - da o svojim problemima i aktualnim temama ne razgovaraju samo međusobno, nego da ih razmatraju zajedno s nadležnim državnim tijelima i, što je još važnije,  zajednički s njima traže najbolja moguća rješenja i odgovore.

Godišnjica

I da ne zaboravimo. S prvim danom 2010. navršit će se dvije godine od stupanja na snagu Zakona o liberalizaciji koji je osigurateljima omogućio slobodno formiranje cijena u autoosiguranju. U međuvremenu od liberalizacije ni slova "L"..

Dobro more i Sretna Nova

Što se osiguratelja tiče, oni su se u našoj novogodišnjoj anketi izjasnili kako su zadovoljni ostvarenim rezultatima poslovanja u odnosu na skromnije planove s kojima su krenuli u ovu godinu. Iz istog razloga ni pad ukupne premije od 2 do 3 posto u odnosu na 2008. ne doživljavaju kao veliku tragediju. Zanimljivo je da unatoč svim nedaćama koje im je donijela kriza, ili upravo zbog njih, osiguratelji kao najveći problem u svom poslovanju ističu pravnu nesigurnost i neadekvatnu zakonodavnu regulativu. Gotovo je jedinstveno ocjena kako se zakonodavna rješenja donose najčešće prema političkim kriterijima dok se kriteriji struke i posla najčešće niti ne traže, a kamoli uvažavaju. To onda vodi degradaciji struke, nepoštivanju dogovorenih i propisanih pravila igre, a dugoročno ka situaciji u kojoj osigurateljna djelatnost, kao tradicionalni institut zaštite i sigurnosti, pa čak i pokazatelj ekonomske razvijenosti, postaje marginalna komponenta u razvoju financijskog sektora.
Kada je riječ o poslovnim očekivanjima za 2010. vjere u neki veći preokret nema. Većina osiguratelja predviđa održavanje rezultata postignutih u ovoj godini i to, rekli bismo, više kao nadu, a manje kao uvjerenje, dok dio njih smatra kako će i 2010. donijeti nastavak pada ukupne premije otprilike na nivou ove godine.
I kao što smo već rekli, malo je dobrog vjetra u jedrima osigurateljne industrije. Hoće li to biti dovoljno za uspješnu plovidbu kroz, barem prema najavama, još uzburkaniju 2010. godinu tek će se vidjeti. U svakom slučaju želimo vam dobro more i Sretnu Novu.